“Moja kuća ostaje, a bratova ide. Jedna najgora varijanta je što nam ide, ne samo kod mene nego kroz cijelo mjesto ide tako. Ostala bi samo dvorišna zgrada”, kaže Fabijan Cvitkušić i dodaje kako su reagirali kad su on i brat čuli da jednom kuća odlazi, a druga odlazi: “Pa u mene brat je u Zagrebu, njegov sin mi se javio. On je zaplakao!”, piše “RTL“.
I nije jedini koji plače. Ivo Perković povratnik je iz Švicarske. Kuću je nakon rata u potpunosti obnovio, a sada opet strahuje za njezinu sudbinu. Nema tih novaca koje mu mogu dati u zamjenu za kuću: “Nema ih, nema. Jer tu nije u pitanju materijal koji je uložen. Tu je u pitanju djetinjstvo. Tu sam rođen, tu je moj otac rođen. I to se ne može platiti!”
A početak gradnje autoceste otvorio je u Srijemskoj Rači prije 10 dana turski predsjednik Erdogan u pratnji Aleksandra Vučića i članova predsjedništva BiH.
Autocesta od 285 kilometara gradi se od Beograda do Sarajeva. Iz Brčkog bi išla trasa preko mjesta Pelagićevo do Garevca pa prema Vukosavlju gdje bi se onda spojila na koridor 5C koji će u budućnosti povezivati Budimpeštu i Ploče.
“Mi ovdje imamo ucrtano negdje oko 60 kuća koje bi se trenutno rušile tom dionicom autoputa. Ne računajući ove kuće koje su tik uz sami autoput, dvadesetak metara uz autoput”, objašnjava Vlado Tokić, predsjednik Mjesne zajednice Garevac.
U Garevcu je prije rata živjelo gotovo 3.000 ljudi, a danas ih je oko 250. Iako su ožiljci rata i danas vidljivi, većina je kuća obnovljena jer mnogi mještani rade u Švicarskoj, Njemačkoj ili Austriji. Mladen Križić je svoju obnovio novcem zarađenim u pulskom Uljaniku. Prodao je stan u Puli i vratio se na djedovinu. Ako mu sruše kuću, baš i nema nekakvu alternativu za život, kaže: “Da vam iskreno kažem, nemam. Tu sam uložio sve što se moglo uložiti”.
Uz ovo selo, autocesta bi trebala proći i kroz sela Čardak i Kladari Donji – koje bi se podijelilo na pola, a Jozo Bičvić, predsjednik Mjesne zajednice Kladari Donji, upozorava: “Kako bismo jedni k drugima onda? Sad možemo otići u šlapama, a ako se podijeli morat ću čizme obući. Ili ću na Miroševac, ili Garevac okolo. Na naplatne kućice”.
Mjesto okupljanja i druženja za seljane je župa u Garevcu. U župnom dvoru kraj zvonika još se nalaze ostaci staroga koji je srušen u ratu. Crkvu su obnovili, a dođe li autocesta ostat će bez župnog dvora.
“Problem je iza mojih leđa. Tu bi ona prošla nekih 30 metara. Pošto autocestu prate i one zelene površine, ona bi zahvatila i moju kuću. U toj cijeloj priči je najmanji problem moja kuća. Problem je što bi se rušilo još 100 kuća”, objašnjava župnik Anto Stjepanović.
U selima žive uglavnom Hrvati, ali plan gradnje ne poznaje nacionalnost jer na popisu ima i srpskih kuća. U Ministarstva prometa i veza kažu da je projekt u javnom savjetovanju i da se svi nezadovoljni mogu javiti primjedbama.
Obaveza nositelja izrade Plana je razmotriti sve dostavljene primjedbe, prijedloge i sugestije, a ako postoje tehničke mogućnosti, obvezni su izvršiti korekciju trase tako da ne prolazi preko naseljenog područja kako bi se u što većoj mjeri izbjeglo rušenje stambenih objekata.
Stanovnici Garevca koji su za autocestu doznali prije desetak dana, nude i alternativu jer kažu da nisu protiv autoceste. Naime, kako kaže Tokić: “Kraj plinovoda autocesta da prođe ne bi ugrozila niti jednu kuću. Ne samo nama nego niti jednom drugom selu. Prolazi našom zemljom gdje su zarasli pašnjaci koji nisu više obradivi”.
A kada se izradi konačni plan gradnje, oni preko čijih će parcela ići autocesta dobit će odštetu.
