Mlada Tuzlanka studira ne jedan, već tri fakulteta, pa tako na Bečkom univerzitetu studira slavistiku i orijentalistiku, a političke nauke na Univerzitetu u Salzburgu.
Pored toga što studira na tri fakulteta, Matea govori 18 stranih jezika, što je povod da za “Buku” razgovaramo sa ovom mladom djevojkom o njenoj strasti za stranim jezicima, ali i planovima za budućnost.
Matea, kada si otkrila da su strani jezici ono što te privlači, ali i ono što ti dobro ide?
Strani jezici su me počeli privlačiti još od malih nogu. Kao dijete nisam bila svjesna koliko dobro vladam njima, te mislim da sam tek u tinejdžerskim danima kroz razgovore s vršnjacima iz drugih zemalja shvatila da imam naklonost ka jezicima.
Koji je prvi jezik koji si naučila, sa koliko je to godina bilo?
Svoje početke vežem za vrijeme dok još nisam znala ni čitati ni pisati, ali sam po priči mojih roditelja već s tri godine pomno pratila crtiće i nesvjesno kroz njih upijala strane riječi. Uporedo sam učila engleski i španski, pa sam tako s osam godina oba govorila tečno. Mama bi me često testirala tako što bi me pozvala u dnevnu sobu, a ja bih okrenula leđa televizoru i tako joj simultano prevodila na bosanski šta pričaju na filmu ili seriji.
Kako je krenulo dalje sa jezicima?
Nakon španskog i engleskog sam s osam godina počela učiti njemači u školi stranih jezika. Kako sam relativno brzo napredovala na kursu, odlučila sam nastaviti s privatnim časovima. Nakon toga mi se rodila želja za učenjem drugih romanskih jezika, tj. za talijanskim i francuskim. Istovremeno sam uz pomoć španskog brzo savladala i portugalski – jezik na koji sam danas jako ponosna zato što sam ga naučila sama. Razlog tome je što je moje prvo prevodilačko iskustvo upravo bilo vezano za prevođenje naučnih tekstova s engleskog na portugalski.
Da li trenutno učiš neki novi jezik? Koliko ti treba vremena da savladaš jedan jezik?
Trenutno učim irski, a uskoro počinjem i s velškim. Mnogo toga zavisi od skupine kojoj pripada jezik koji učim, odnosno, od toga da li već govorim neki jezik iz iste. Irski i velški pripadaju keltskoj skupini jezika, ali različitim podskupinama, tj. irski je goidelski, a velški britonski jezik. Već sam primijetila neke sličnosti u riječima i rečeničnoj strukturi, mada ta dva jezika nisu međusobno razumljiva. Za jezike kao što su makedonski i slovenački mi je trebalo svega nekoliko mjeseci da tečno progovorim zbog sličnosti s mojim maternjim jezikom. U makedonskom je olakšavajuća činjenica to što je vokativ jedini padež koji je opstao u jeziku. Znanje makedonskog mi također omogućuje da razumijem bugarski te se s prijateljima iz Bugarske sporazumijevam tako što oni pričaju na bugarskom, a ja na makedonskom. S druge strane, aglutinirajućem jeziku kao što je turski sam morala posvetiti više vremena da bih dosegla viši jezički nivo zato što pripada porodici turkijskih jezika i ima sasvim drugu rečeničnu strukturu i težak glagolski sistem.
Odlučila si se da studiraš u Austriji, a pohađaš ne jedan, već tri fakulteta? Kako se snalaziš na studijama, uspijevaš li ispratiti sve obaveze?
Da, studiram slavistiku i orijentalistiku na Bečkom univerzitetu i političke nauke na Univerzitetu u Salzburgu. Poprilično je teško uskladiti obaveze i biti jednako posvećen svim fakultetima. Svaki semestar se dogodi da mi se neke vježbe ili seminari preklapaju pa budem primorana odlučiti se za jedan. Dan mi uglavnom započinje ujutru u 9 i završava uvečer u 8, ali lakše podnosim umor kad se bavim nečim što volim, a to su u ovom slučaju jezici.
Koji jezik ti je najdraži i zašto?
Teško je izdvojiti samo jedan. Sa svakim jezikom imam poseban odnos, ali ako bih morala izdvojiti par njih s kojima sam doživjela, kako ja to volim reći – najveću hemiju, onda bi to bili arapski, bjeloruski i grčki. Onog trenutka kad sam kao dijete prvi put čula arapski, pomislila sam kako na svijetu ne postoji ništa ljepše od njegove melodije i da ga jednog dana želim govoriti.
Koliko kroz jezik otkrivaš i strane kulture, koliko ti je važno upoznati i duh naroda jezika koji govoriš?
S učenjem jezika svakako dolazi i upoznavanje kulture država gdje se taj jezik govori. Po meni je to jako važan element zato što na taj način učite i običaje neke zemlje koje biste trebali poznavati kad otputujete tamo. U iranskim zemljama me najviše fascinira proslava Novruza, odnosno perzijske Nove godine koja se uglavnom obilježava 21. marta. Postoji čitava procedura prije početka praznika, kao što je temeljito čišćenje kuće, kupovanje nove garderobe i farbanje jaja. Neprocjenjivo iskustvo sam imala kao gost na istoj proslavi koju je priredila moja prijateljica iz Irana. Njena porodica je s oduševljenjem razgovarala sa mnom na perzijskom i učila me novim riječima i običajima.
Kada su u pitanju mladi u BiH, koje probleme vidiš kao najveće, šta bi se trebalo raditi da mladima bude bolje?
Kao najveći problem vidim nezaposlenost i voljela bih uskoro vidjeti korak naprijed na tom polju. Mladima je neophodno pružiti šansu da pronađu posao u struci. Pored toga smatram da se svim studentima treba omogućiti besplatno školovanje kako bi svi imali jednaku priliku sutra pokazati svoje znanje na poslovnom planu.
Sve veći broj mladih, ali ne i samo o mladih, trajno odlazi iz BiH u potragu za boljim životom. Kako ti gledaš na ovu migraciju koja je pogodila našu zemlju?
Mislim da je za svaku državu poražavajuće kad toliko mladih odlazi iz nje. S druge strane, nemam pravo nikoga kritizirati zato što sam i ja otišla u “bijeli svijet” u potrazi za boljim obrazovanjem i životom. Žao mi je što se takve stvari događaju, ali čini mi se da višegodišnje nezadovoljstvo sistemom među mladima jedino može dovesti do njihovog napuštanja ove zemlje.
Kako vidiš svoju budućnost, gdje se vidiš za nekoliko godina?
U budućnosti bih se voljela nastaviti baviti prevođenjem, posebice simultanim i konsekutivnim. Još uvijek ne mogu sa sigurnošću odrediti državu u kojoj ću se skrasiti, ali vjerujem da će vrijeme i to pokazati.
