Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života, piše vecernji.
Svi sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Kako ne znamo imena svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.
Za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici, da će oni moliti za nas da ostvarimo svoj konačni životni cilj, te da uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.
U današnje vrijeme, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, često biva teško udaljen od Boga nemisleći na svoju Dušu. Blagdan Svih svetih i Dušni dan vrijeme je koje može biti vrlo poticajno za razmišljanje o vlastitim životu i o vječnosti. Običaji u našem narodu, koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima, slavljenje svete mise i intenzivnija molitva za sve preminule pretke, piše Radio Marija.
