On u razgovoru za “AlJazeeru“, godinu dana od ranijeg intervjua za naš portal kada je počeo raditi na ovoj poziciji, navodi kako kako je iza BiH godina propuštenih prilika gdje se osvjedočio kako građani nisu na prvom mjestu izabranim ljudima na čelnim mjestima države i drugih nivoa vlasti.
Tačno prije godinu dana smo radili intervju i tada je naslov bio: „Nova bh. vlast mora brzo nastaviti sa reformama“. Kako vidite proteklih godinu dana?
Kao godinu propuštenih prilika. I to ne samo zbog neformiranja novih vlada, a takvih primjera je nekoliko, nego i zbog parlamentaraca koji ne rade svoj posao i onih koji imaju moć, a ne rade dovoljno na pronalaženju kompromisa i puta ka naprijed.
Više nego bilo šta drugo, svjedočim primjerima gdje građani nisu na prvom mjestu.
Ali, drago mi je što su dvije entitetske vlade nedavno usvojile određene nove socio-ekonomske reformske principe i mislim da su područja fokusa ispravna – poslovno okruženje i rast, depolitizacija javnih kompanija, poboljšanje zdravstva i stvaranje više prilika za žene i mlade ljude.
Također, jedno pitanje je tada bilo, a sada je glavna tema intervjua, odlazak mladih. Da li su ikakve promjene vidljive?
Drago mi je što ste me to pitali, jer po mom mišljenju, ovo je izazov najvećeg prioriteta sa kojim se ova zemlja suočava. Ustvari, govorimo o krizi. A to je jer njihovi razlozi za odlazak ne djeluju da su ekonomske prirode.
Čujem ljude kako govore da žele da žive negdje sa snažnijom vladavinom prava, manje miješanja stranačke politike u dnevni život, boljim javnim uslugama uključujući i obrazovanje, kao i da svojoj djeci daju šansu za svjetliju budućnost.
Mnogi ostaju i uspjevaju biti uspješni – ali to je uprkos uslovima i politikama onih na vlasti.
Šta treba uraditi po pitanju zadržavanja mladih, čiji recept BiH da prepiše ako sama ne zna naći rješenje?
Mislim da je to sjajno pitanje koje treba upitati mlade. Šta bi im pomoglo da donesu odluku da ostanu?
Kako im možemo olakšati da uspostave ili vode neki biznis, da imaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj njezi, da nađu dobru školu za djecu, ili da vjeruju da će oni koji krše zakon biti kažnjeni?
To je upravo ono što mi podržavamo putem naših projekata ovdje. Ono što očekujemo od izabranih predstavnika je predanost postizanju pozitivnog napretka.
Po Vama, koji su najveći problemi koji pogađaju mlade i „tjeraju“ ih van BiH? Da li je to strah, nezaposlenost, korupcija, povlaštenost pripadnika određenim strankama…?
Ponovo, ne želim govoriti u njihovo ime. Ali, kada ja razgovaram sa mladima ili pogledam istraživanja, vidim da u svim ovim poljima vlada osjećaj bespomoćnosti i da je izgubljen osjećaj da stvari mogu biti bolje. A za to apsolutno nema razloga.
Ova zemlja ima sjajne resurse i prirodne prednosti, uključujući i njenu lokaciju, te jaku dijasporu na koju se može pozvati. Druge zemlje su preokrenule ovakve trendove.
Često se susrećem sa ljudima koji su uspješni – sektor informacionih tehnologija je jedan primjer, sa stvarnim osjećanjem zajedništva i pozitivnog pogleda na budućnost – mnogo toga se može uraditi u svih poljima i oblastima.
Vlast na državnom i entitetskom nivou (FBiH) ne postoji. Kada će (i hoće li uopće) međunarodna zajednica djelovati da se nešto pokrene i promijeni?
Želim vidjeti formiranje novih administracija. Ali, jednako je važno da se one formiraju uz stvarnu posvećenost reformama, da se slažu po pitanju poštovanja vladavine prava i da neumorno rade za građane, a ne za sebe.
Ova je zemlja ranije imala vlade koje nisu postizale rezultate i nadam se da će se to izbjeći u budućnosti.
Čini se kako se jedine promjene dešavaju u Sarajevu, nedavno ste razgovarali sa nekim čelnicima Kantona?
Britanska ambasada je aktivna na svim nivoima, od državnog do opštinskog i naši programi ostaju čvrsto usmjereni na građane i promjene koje oni žele vidjeti. Radili smo sa nekoliko administracija u Kantonu Sarajevu prije sadašnje i pretpostavljam da će tako biti i u budućnosti.
Ono šta bih ja želio da vidim, da se vrati britanskim poreskim obveznicima za njihov uloženi novac, je volja da se prave teške promjene koje su za širu dobrobit. Na izbornom tijelu će biti ocjena o radu bilo koje vlade.
Generalno, da li zvanični London (koji ima puno posla i problema oko Brexita) i Evropska unija imaju više sluha i želje da pomognu BiH?
Mogu samo govoriti u ime Londona – Britanska vlada je pokazala svoj kontinuirani interes i podršku za BiH, udvostručenjem programa, povećanjem broja uposlenika u ambasadi ovdje i putem svih aktivnosti koje tim i ja poduzimamo.
Vidim više, a ne manje dokaza o našoj predanosti u radu sa BiH i njenim građanima.
Da li će doći do značajnijeg zamaha reformi i koliko je BiH blizu (ili daleko) Evropske unije?
Drugi mogu dati bolji odgovor po pitanju mjesta na kome je BiH u vezi sa članstvom. Ali, ja bih želio vidjeti više fokusa na pozitivni uticaj koji reforme mogu imati na dobrobit građana u područjima koji su njima važni.
Ovo može i hoće biti podrška napretku ka tom krajnjem cilju. Ali, građani moraju biti na prvom mjestu.
