“Do samog početka bio sam u dilemi da li da ikako prisustvujem zbog nekih osoba tamo, međutim zbog prijatelja i suboraca sam ušao na stražnja vrata. Slušao sam govore, a dok je govorio general Sopta nisam uspio da se suzdržim… Ekspolodirao sam. General je govorio o suživotu i mladima, o njihovom zapošljavanju. Moja djeca nisu mogla dobiti posao ovdje, jer nisam blizak HDZ-u. Napustili su Livno. Kao što ga i danas napuštaju obitelji i mladi. Ovo je Sahara. Nema smisla. Kakav suživot? Kako zapošljavanje? Oni gledaju sebe, svoje obitelji, svoje kumove. Ne možeš im ništa. Nedodirljivi su. Imaju glasačku mašineriju. To je poput karcinoma u ljudskom tijelu. Samo se granaju. Do njih se ne može. A svijet čine ovce”, rekao je razočarani Berić za “Oslobođenje“.
Kaže da se ne plaši nakon svega.
“Ja sam ratni vojni invalid. Dijelove tijela dao sam u borbama za oslobođenje. Onih koji nam danas kroje sudbinu tada nije bilo na bojišnicama. Ljudi su me podržali. Dobio sam veliki broj poruka podrške. Žalim što se najviše javljaju oni koji su se predali i otišli. I koji i danas šute. Znam ja ko danas vlada. Oni su poput CIA-e, ali što mi mogu? Nisam se plašio u ratu. Penziju Republike Hrvatske mi ne mogu oduzeti. Djeca su mi vani”, rekao je.
