“Imamo jako puno da naučimo od ljudi koji su došli u St. Louis i pridružili se našoj zajednici. Došli su ovamo zbog užasavajućih okolnosti”, kaže dr. Benjamin Moore, profesor na Univerzitetu Fontbonne i osnivač udruženja ‘Bosnia Memory Project’.
Prvi bh. građani naselili su se u St. Louis 1993., a privukli su ih niski životni troškovi i otvorena radna mjesta. Stizali su u velikom broju, što je dovelo do toga da je ovo grad van BiH s najvećim brojem bh. građana nego bilo gdje u svijetu, prenosi “N1“.
“Konstantno srećem ljude iz BiH”, kaže Moore i naglašava kako je ovo prilika za lokalno stanovništvo da shvate historiju svojih novih sugrađana kroz “oči ljudi koji su je iskusili”.
Uz novčanu pomoć Nacionalnog fonda za humanističke nauke, Moore je sa svojim timom organizirao časove historije gdje su govorile stotine osoba koje su preživjele genocid.
Samira Mujdžić imala je samo osam godina kad je došla u ovaj američki grad.
“Moja tetka je već bila ovdje i rekla nam je kako je tu dobro, kao i da mnogi bosanci žive ovdje”, prisjeća se 28-godišnja Samira.
Naučila je engleski jezik, završila školovanje i radi u neprofitnoj organizaciji koja se brine za izbjeglice. Sve ove godine, Samira pokušava da preboli činjenicu da njen otac nije uspio doći u SAD. Iako smatra St. Louis svojim domom, Samira posjećuje zemlju koju je morala da napusti.
BiH oduzima dah svojom ljepotom, kažu profesor Moore i ova bosanka.
“Ali ispod svega toga je ova strašna tragedija, zbog čega je važno učiti lekcije iz prošlosti”, dodao je.
‘Bosnia Memory Project’ pomaže onima koji su davno napustili domovinu da se sjećaju svega što se dogodilo.
“Tako da se nikad više ne ponovi, jer mi u Bosni smo mislili kako se ovako nešto nikad ne može desiti”, dodaje Samira.
