“Sedra” je jedan od tri migrantska centra ovakve vrste na području Unsko-sanskog kantona, trenutno u njemu boravi oko 335 ljudi, a njegov kapacitet je 400, pišu “Nezavisne“.
U “Sedri” pretežno borave porodice, a u sklopu objekta postoji kuhinja, u kojoj je svima dopušteno korištenje. Lokaciju kuhinje nam je otkrio ugodan miris koji se širio – nekoliko korisnika kampa je pravilo takozvane lepinje.
“Ovo je jednostavno za napraviti, malo ulja, brašna, mlijeka i soli, samo treba dobro mijesiti“, ispričala je starija gospođa, koja je sa svojim mužem pripremala velike lepinje.
Nešto što tako dobro miriši mora se i probati. Uvjerila sam se da je ukus mnogo bolji od onog što sam očekivala te sam pojela skoro cijelu lepinju, a oni su me posmatrali srećni što su sa mnom podijelili svoju hranu i to što mi se dopada.
Pored velike kuhinje u sklopu centra nalazi se i frizerski salon.
S obzirom na to da se na balkanskoj migrantskoj ruti, koju prolazim u okviru “Iris Balkan Media karavana”, nalazim već nekoliko dana, Lejla iz Teherana, koja je zadužena za uljepšavanje u ovom salonu, ponudila mi je da mi napravi frizuru.
Dok mi je peglala kosu, ispričala mi je kako joj se u BiH posebno dojmila ljubaznost ljudi, što nije slučaj s onim što je susretala u zemljama regiona.
Njenu priču mi je potvrdila i ljupka gospođa iz Irana, koja želi da ostane anonimna jer je u procesu traženja azila.
Ona je u “Sedri” zajedno sa svojim mužem i dvoje djece. Stariji sin joj ima 18 godina i, kako kaže, njoj se Bihać mnogo dopada, ali bi joj sin volio biti fudbaler i želi da ide u Njemačku, jer tamo ima bolje uslove.
“Ja sam medicinska sestra i radila sam godinama u toj branši. Imam fakultetsku diplomu. Moj muž je inženjer, no mi smo morali da odemo, jer se teror od strane države više nije mogao izdržati“, povjerila se.
Uprkos nedaćama koje su je snašle, ona ima osmijeh na licu, krupne kestenjaste oči i dugu smeđu kosu. Iako je predala dokumente za azil u BiH, već deset puta je u zadnjih godinu dana pokušala da pređe granicu, ali neuspješno.
“Zadnji put smo pješačili deset dana. Bili smo žedni i kada smo došli na hrvatsku granicu zatvorili su nas i nisu nam dali vodu dva dana“, prepričavala mi je horore koje je proživljavala.
Nakon zadnjeg pokušaja prelaska granice njen muž je zadobio trombozu. Kako kaže, granična policija u Hrvatskoj im nije htjela pružiti medicinsku pomoć te su se jedva vratili u kamp.
“Moj muž je tada primljen u bolnicu u Bihaću. Noga mu je bila potpuno crna. Sada pije terapiju koju mora da konzumira narednih šest mjeseci s konstantnim pregledima. Dva mjeseca je ležao u krevetu nepokretan, ali sada se oporavlja“, ispričala je lijepa Iranka.
Kako ističe, u BiH se svi lijepo ophode prema njoj te dosad nije naišla na neugodnosti od strane mještana, ali ni policije.
Na području Bihaća postoje tri privremena prihvatna centra – “Borići”, “Bira” i “Sedra”.
Prema riječima Aide Behrem, direktorice NVO “Žene s Une”, te u skladu s kvotama koje je odredila Vlada Unsko-sanskog kantona, u ovim prihvatnim centrima boravi oko 2.500 migranata.
“Ono što predstavlja najveći problem jesu osobe koje se nalaze van centara. Trenutno postoji neformalna lokacija koju je odredio grad Bihać, a to je migrantski kamp na Vučjaku. No, on nije postavljen po standardima za prihvat osoba te nemamo tačnu informaciju koliko osoba se nalazi u njemu, ali neformalne procjene govore da je taj broj oko 2.000 ljudi“, istakla je Behremova.
Prema njenim riječima, od proljeća prošle godine je zabilježen povećan broj roditelja s djecom i djece bez roditeljske pratnje, a u posljednih nekoliko sedmica se razmišlja i o otvaranju novih lokacija.
Inače, u kampu ima i trudnica i nekoliko beba, a zadnje rođenje bilo je nedavno, kada je na svijet došao dječak koji je dobio ime Adrijan.
Noževi sijevali u Vučjaku
U prihvatnom centru Vučjak došlo je do tuče između pet osoba, od kojih su dvije s težim fizičkim povredama hospitalizovane u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, dok su preostale tri privedene.
Kako je potvrđeno, koristili su hladno oružije, odnosno noževe.
Prema riječima portparola MUP-a USK Ale Šiljdedića, incidenti čiji su vinovnici ilegalni strani državljani postali su svakodnevica u Bihaću i policija ima pune ruke posla da spriječi moguću eskalaciju cjelokupne situacije.
“Samo u prvih devet mjeseci ove godine evidentirano je 168 krivičnih djela, a u međuvremenu taj broj se i povećao. Također, evidentirano je preko stotinu slučajeva kršenja javnog reda i mira, te više od 680 incidentnih situacija u kojima su vinovnici migranti“, istakao je Šiljdedić, prenose “Nezavisne“.
