I prije ovog poteza postojala je opravdana bojazan da će Fond PIO entiteta Republika Srpska krahirati u skorijoj budućnosti i da će građani ostati bez penzija, a najnoviji potezi Vlade samo su pojačali ovakva predviđanja.
Postoji mogućnost da u narednih 10 godina dođemo u situaciju u kojoj se radnicima više neće moći isplaćivati penzije, tvrde skoro svi stručnjaci. Prema njihovom mišljenju, takav scenario je i te kako izvjestan.
Sa druge strane, većina zaposlenih nije ni upućena u to koliko im država od bruto plata uzima samo za penzijsko osiguranje, jer kad se govori o platama, pominje se samo neto zarada.
Naime, čak 11,5 odsto od ukupnog iznosa koji zaradi jedan radnik u RS, država uzme za penzijski fond. Drugim riječima, ukoliko zarađujete prosječnu platu u RS, koja prema posljednjim podacima iznosi 909 KM neto, čak 263 KM ćete dati za svoju buduću penziju, koju najvjerovatnije nećete ni vidjeti ili će ona biti mizerna, piše “Buka“.
Upravo zbog toga mnogi stručnjaci zagovaraju ideju da bi ljudi trebalo da imaju slobodu da sami odluče kako će uložiti ili potrošiti novac koji zarade, posebno kada je riječ o penzijama.
U korist ovoj tezi ide i podatak da ljudi koji čitav radni staž primaju prosječnu platu neće imati penziju veću od 500 KM i to pod uslovom da imaju 40 godina radnog staža.
U suprotnom, njihove penzije će biti još i manje. Prema predviđanjima ekonomista, za očekivati je da se u budućnosti ionako male penzije neće moći isplaćivati.
Iznosi najnižih penzija nakon povećanja (u KM):
- na teret Republike Srpske (sve vrste penzija) 195,74
- za penzijski staž od 15 do 20 godina 234,91
- za penzijski staž od 20 do 30 godina 274,05
- za penzijski staž od 30 do 40 godina 313,23
- za penzijski staž od 40 godina i više 391,54
Sa druge strane, trenutni penzijski sistem, poznat i kao „generacijska solidarnost“, koji se zasniva na tome da oni koji rade plaćaju penzije onima koji su penzionisani postao je neodrživ. U ovom momentu, jedan radnik radi za jednog penzionera, dok će se taj odnos u budućnosti mijenjati u korist penzionera. I tu ulazimo u ogromne probleme. Već sad vlade entiteta ne znaju kako da isplate sve penzionere, koji su cijeli svoj radni vijek plaćali penziono osiguranje, pa su prinuđeni da isplate penzija prebace na trezor, a u RS čak i da „subvencionišu“ sa 20 KM penzije budžetlija.
U kakvoj se situaciji nalazimo i šta nas očekuje najbolje je za Buku objasnio Faruk Hadžić, koji je rekao da, prema podacima iz istraživanja koje je nedavno radio, u narednih pet godina možemo očekivati da će broj penzionera porasti za dodatnih 80.000.
„Negativni prirodni priraštaj će se nastaviti. Broj osoba koje ulaze u kategoriju 0-18 godina će se smanjiti za 40.000. Projekcije govore da će se iseliti novih 150.000 osoba. Posljednja objavljena Anketa o radnoj snazi, koja je potpuno neopaženo prošla u javnosti, pokazala je da nas u državi ima trenutno 2,7 miliona! Ljudi su naš najvažniji resurs koji imamo, a oni masovno odlazi van BiH i to sa pravom, jer preko 20 godina je prošlo u čekanju nekog boljeg života“, rekao je on.
Kako kaže, već sada je omjer zaposlenih radnika i penzionera blizu 1:1.
„To su osobe koje su cijeli život uplaćivale doprinose i sasvim je logično da sada očekuju svoju penziju, međutim, fondovi nemaju novaca za te osobe. Zbog toga su se vlasti entiteta dosjetile da se uplata doprinosa i isplata penzija prebaci na entitetske budžete. Na taj način nedostajuća sredstva za penzije se obezbjeđuju kroz prikupljene poreze, umjesto kroz doprinose. Možda je ovo jedan od odgovora zbog čega se u posljednje vrijeme sve više zagovara povećanje stope PDV-a, jer novca u narednim godinama neće biti dovoljno.“
Upravo iz tog razloga sve veći broj građana se pita zašto im se ne omogući da sami raspolažu sa onim što zarade i na taj način sebi obezbijede koliko-toliko izvjesnu starost.
Zato se dešava da mnogi radnici od poslodavaca traže da im se plata isplaćuje „na ruke“, jer ne vjeruju državi, zagovarajući da bi svima trebalo omogućiti da raspolažu sa onim što zarade.
Dio stručnjaka se slaže sa građanima, navodeći da bi ipak država, ukoliko bi se odlučila za prelazak na ovakav sistem, morala to uraditi postepeno i uz uvođenje nacionalnih penzija, koje bi omogućile budućim penzionerima osnovne uslove za preživljavanje. Jer, u uslovima u kojima živimo danas, mnogi građani neće mnogo razmišljati o penziji, pa bi se vrlo lako neki novi način penzionisanja pretvorio u masovno stvaranje socijalnih slučajeva.
Što se tiče onih savjesnih, koji bi novac koji trenutno daju državi za svoju penziju usmjeravali u penzione fondove ili štedjeli, računica je jednostavna.
Ukoliko neko počne da radi sa 25 godina i narednih 40 godina radi za prosječnu platu od koje će moći uplaćivati 263 KM, koliko bi mu davao poslodavac na konto penzijskog osiguranja za koje trenutno izdvaja toliki iznos, penzija bi mu iznosila 646 KM do njegove 85 godine.
Ipak, veći dio ekonomista smatra da u ovom trenutku nije moguće promijeniti penzijski sistem i omogućiti radnicima da sami rapolažu sa svojim platama.
Predrag Duduković iz Udruženja ekonomista SWOT navodi da su prognoze pesimistične i da će penzijski fond sigurno upasti u krizu, ali i da postoje rješenja da se ovakav sistem održi ukoliko vlada ima konkretan plan mjera.
„Uplate za penzijsko osiguranje funkcionišu na principu solidarnosti, gdje današnja generacija uplaćuje penzije za neke generacije koje su to trenutno ostvarile i na tom principu je i zasnovan cijeli sistem. S obzirom da u ovom postojećem stanju na jednog penzionera dolazi jedan zaposleni, a da je izdvajanje za penzijski fond skoro 11,5 odsto, prognoze nisu ni malo optimistične. Ako pogledamo nisku prosječnu platu, i same penzije su recipročno male, a i takve kakve jesu one su veliki teret. Tako male penzije trenutni broj zaposlenih ne može da finansira. Zbog toga je i penzijski fond u poteškoćama i nema prostora da se dodatno povećavaju penzije. Sa druge strane, napuštanje ovog sistema bi imalo velike posljedice i ne može se predvidjeti u kom pravcu bi to išlo. U tom smislu, neće biti nekih promjena u budućnosti, ali je problem taj što mi imamo svaki dan sve više potrebe za radnom snagom i velika je vjerovatnoća da će zapošljavanje ljudi biti ogroman problem. Obrnuto od onoga što smo imali. Više nećemo imati koga zaposliti, a biće posla. Dolaziće do još većeg disbalansa između broja zaposlenih i broja penzionera, što dodatno može ugroziti penzijski fond koji i ovako ne može da isplaćuje ionako male panzije, a posebno će se to osjetiti kad uplaćivanja budu manja,“ rekao je Duduković za “Buku“.
On tvrdi da postoji samo jedan način da se stanje promijeni, a to je povećanje prosječne plate i to u realnom sektoru.
„Vjerovatno će prosječana plata morati da raste i samo tako će moći da dođe do stabilizacije fonda. Ako do toga ne dođe, a svi pokazatelji govore da će do toga teško doći, penzijski fond može imati velikih problema u narednom periodu. Tu se svi slažu, od ekonomista, preko opozicije, do vlasti. Jasna je situacija šta će se dešavati u budućnosti i mora se raditi na povećanju prosječne plate i samo tako će doprinosi po penzijskom fondu biti veći. A da bi došlo do toga, mora se povećavati plata u realnom sektoru, jer samo povećenje u javnom sektoru nije dobar put. Mi moramo paralelno povećavati plate u realnom sektoru i to kroz rasterećenja privrede u smislu određenih poreskih i neporeskih davanja da bi privreda bila rasterećena obaveza prema državi i bila u mogućnosti da poveća plate. To je splet svih okolnosti i moramo razmišljati dugoročno. Jer, ako se ovo prepusti stihiji, za nekih 10 godina imaćemo velike probleme. Jednostavno, ljudi koji tada budu radili i solidarno uplaćivali penzije neće moći podmiriti potrebe,“ rekao je on i dodao da se hitno mora početi raditi na reformama.
„Nema alternative! Povećanje broja zaposlenih i povećanje prosječne plate i u javnom i u realnom sektoru. Jedini način da se povećaju prihodi u penzijskom fondu jeste veća osnovica, a to znači šira baza. Ima onih koji kažu – ko zna šta će biti sutra, hoće li uopšte biti penzije, pa daj ti meni keš. Onda kada se dođe u vrijeme kada treba primati penziju, ti ljudi postanu socijalni slučajevi. Da su tako razmišljali i oni koji su u penziji, sigurno ne bi imali ni ovo što imaju sada. Vlada je ta koja mora biti pokretač i mora imati ekonomsku politiku vezanu za penzijski fond, a ona može jedino imati efekta ako bude orijentisana ka realnom sektoru. Samo realni sektor je taj koji može dovesti do punjenja penzijskog fonda i većih penzija. Stvarno punjenje samo ide od realnog sektora, a vlada je ta koja mora obezbijediti dobar privredni ambijent da se može više zapošljavati u realnom sektoru i podizati plata,“ rekao je Duduković.
On navodi da Vlada hitno mora da uradi ono što poslovna zajednica stalno priča, a to je stvaranje privrednog ambijenta.
„To znači rasteretiti privredu određenih poreskih i neporeskih davanja. Smanjiti administrativne procedure i ukidati administrativne barijere i pomoć firmama koje žele da nastupaju na inostranim tržištima, pomoći preduzeća koja imaju dobre proizvode i onda će to rezultirati većom i boljom poslovnom aktivnosti, pa samim tim i stvaranjem uslova za veće i stabilne penzije.“
