Zbog direktnog i neposrednog odnosa brzo je stekla veliku popularnost kako u našoj zemlji, tako i u zemljama regiona. Stoga smo Raziju pitali šta je tajna pa 130.000 fanova redovno prati njen rad i objave.
“Razgovaramo bez uvijanja i bez uljepšavanja svakodnevnice, jednostavnim jezikom, ponekad i arhaičnim ili u slengu, ali je najvažnije da se sve to ljudima dopada i da žele Razu u svom životu. Za tri godine, koliko stranica postoji, na njoj se okupilo oko 130.000 fanova, a definitivno ih je kroz različite periode prošlo mnogo više. To je veliki broj za naše jezičko područje i na tu činjenicu sam veoma ponosna. Lagane teme, neopterećenost bilo čime, mnogo humora, pomalo sarkazma i iskrenost – sve u paketu na Muhabetu s Razom”, kazala je za “Klix” na početku razgovora Razija Čolaković.
Ono što je interesantno jeste da je Razija žena koja nosi hidžab, no to ne predstavlja problem da je prate osobe različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti. Kaže da se na “Muhabetu” okupljaju i borave ljudi s dušom, a duše kako kažu nemaju ni boju, ni vjeru, ni naciju.
“Čiste duše svuda su iste. Ja sam muslimanka i moja vjera me je naučila da volim sve ljude ovog svijeta i da budem prije svega čovjek, pa tek onda vjernik. Nečovjek i ne može biti vjernik. Muhabet je lagana, jednostavna i ničim opterećena komunikacija i neka vas ne čudi što su tu svi. Da li se ja nekome dopadam ili ne dopadam, to nema veze a mojim imenom, nego s načinom na koji ja prezentujem sebe i načinom na koji komuniciram. Ne trudim se da svima ugodim, to je svakako nemoguće”, kaže.
Na “Muhabetu” ne dozvoljava uvrede
Prema ženama koje nose hidžab postoje razne predrasude. No, Raza igra košarku, ide na plivanje, vozi bicikl, jaše konje… Iako je, kaže, zbog hidžaba mnogo puta doživjela različite neugodnosti, on joj je u isto vrijeme dao snagu i hrabrost.
“Nekad čak i prkos i motiv da istrajem, da nastavim razbijati tabue koji prate ženu s maramom. Moj hidžab je moj identitet. Tu se za mene završava sva priča o hidžabu. Nosim ga već dvadeset i tri godine. Kao što želim da drugi prihvate hidžab kao dio mene, ja prihvatam sve druge ljude baš onakvima kakvi oni jesu. Nikada ne komentarišem bilo čiji način nošenja ili nenošenja marame, niti dozvoljavam da meni neko sudi zbog toga. Hidžab je moj ponos i život ne mogu zamisliti bez ovog komada platna na svojoj glavi”, kazala je.
Kaže da je svaka konstruktivna kritika dobrodošla, no na svojoj Facebook stranici ne dozvoljava “strašne uvrede”, to ne dozvoljava nikome.
“Cilj konstruktivne kritike trebao bi biti popravljanje stanja, napredovanje i takvi kritičari zaista trebaju i meni i ovom društvu. Ipak, ljudi često upućuju destruktivne kritike, koje imaju za cilj izrugivanje, ponižavanje, a ja sam, čini mi se, dovoljno samokritična da to ne mogu i ne želim dopustiti. Kako god, šta god da kažu, o sebi govore. Svako gleda kroz svoje naočale”, objašnjava.
Na stranici najčešće piše o sebi. Smatra da je to najbolji način da se približi ljudima, a istovremeno da njih približi sebi. Vjeruje da svakom čovjeku treba neko kome može vjerovati, s kim može podijeliti svoje najdublje tajne, osjećanja ili probleme te zbog toga ima lijepu riječ za svakoga ko je upita za savjet.
“Svaki dan stiže mi desetine poruka na koje, nažalost, najčešće nemam vremena odgovarati. Desi se da odvojim cijeli dan samo za svoj inbox pa koliko stignem odgovorim. Osjećam odgovornost prema ljudima koji mi se obraćaju i potrudim se koliko mogu. Najčešće mi pišu jer su nesretni, nezadovoljni, nesigurni, nemaju hrabrosti izboriti se za sebe, u svakom segmentu života, posebno u bračnom. Ne rješavam ja nikome probleme, niti to znam, niti mogu, ali insistiram na mudrosti, na borbi za sebe i na istrajnosti. Nisam ni coach, niti psihoterapeut, pogotovo ne savjetnik, ali jesam neko ko je spreman saslušati i na osnovu svog skromnog iskustva i znanja reagovati. Fali ovom društvu razgovora”, kaže.
Osim što vodi jednu od najpopularnijih stranica, mualima je, spisateljica, kolumnistica, majka dvoje djece. I sve stiže, a stiže zahvaljujući beskrajno velikoj podršci svog supruga.
“Stižem isto kao što moj suprug stiže biti profesor, obavljati kvalitetno taj posao, usput se brinuti za mene i porodicu, stizati na sve strane. E, tako i ja. Dakle, kako god on stiže sve uz moju podršku, tako i ja uz njegovu. Najvažnije je kad se znamo organizovati i kad želimo jedno drugom biti partner u svemu”, objašnjava.
Piše treću knjigu
A da Raza samo ne muhabeti govori i podatak da je do sada objavila dvije knjige, a već nekoliko mjeseci najavljuje knjigu “Svekrvin sin”. Kaže nam da će iz štampe izaći u proljeće.
“U njoj ću pisati kako sam u trideset i šestoj godini postala studentica, profesionalna šminkerica, spisateljica, motivatorica i žena koja putuje svijetom prenoseći drugima svoja iskustva, a sve to opet, na neki samo svoj način. ‘Svekrvin sin’ je inspirativna knjiga, puna različitih životnih i bračnih problema i mojih rješenja za iste. I ova knjiga, kao i dvije prethodne, puna je humora i sarkazma. Opet sam brutalno iskrena. Posebna je i zbog činjenice što će moj suprug biti jedan od recenzenata”, otkriva nam Raza.
Iako mnoge žene svoje supruge zovu miško, dušo, bebo, ona svog zove svekrvin sin. Kaže nam da je to njenom suprugu veoma simpatično, pa joj bude smiješno kada čitaju komentare žena koje misle da je to njenom suprugu neugodno. A nije…
“On je navikao na sve što radim. I na moja putovanja, a ponekad i on putuje sa mnom, sve zavisi od organizatora predavanja, njegovog vremena itd. Kod ovakvih relacija najbitnije je povjerenje među bračnim drugovima, ako toga nema, onda nema ni normalnih bračnih odnosa. Nekad nije lako ni njemu ni meni, ali to je naš izbor i očito da se ‘dobro nosimo’ s tim”, rekla nam je.
Na kraju našeg razgovora kazala nam je da nema velikih planova, ali da ima svoje snove.
“Voljela bih da jednom budem voditeljica na nekoj od televizija, da imam svoj show. Da imam svoju TV emisiju ‘Muhabet s Razom’. Ne znam hoće li se ostvariti, ali ja uporno radim najbolje što znam i sanjam otvorenih očiju”, rekla nam je na kraju Razija Čolaković.
