Haris Siladžić bio je glavni govornik na velikoj međunarodnoj konferenciji, pod pokroviteljstvom kralja Hamada, u Bahreinu.
Pod pokroviteljstvom kralja Hamada, u Bahreinu je proteklog vikenda u organizaciji Globalnog centra za mirnu koegzistenciju i Fondacije “Ovo je Bahrein” održana velika međunarodna konferencija posvećena miru i suradnji u svijetu. Uz učešće velikog broja uglednih svjetskih intelektualaca i državnika, nekadašnjem predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine pripala je čast da održi uvodno izlaganje.
U čast Harisa Silajdžića i Visokog predstavnika Ujedinjenih nacija za Dijalog civilazija Miguela Moratinosa, bahreinski kralj Hamad bin Salman al-Kalifa je za organizirao svečanu večeru za sve učesnike konferencije i ugledne državnike.
Vijesti.ba donose izvod iz uvodnog izlaganja Harisa Silajdžića na ovoj konferenciji.
“Dovoljno je doći na bilo koji veći aerodrom u svijetu da se uoči izmiješanost rasa, nacija, konfesija i društvenih klasa. Veliki svjetski centri postali su konglomeracije različitih kultura gdje se odvijaju procesi akulturacije brzinom i intenzitetom bez presedana u historiji čovječanstva. Saradnja na svim poljima ljudske aktivnosti proširuje se i povećava u obimu svakim danom sve više. Sve te procese omogućava globalni razvoj tehnologije komunikacija svih vrsta koji se dešava u velikim skokovima, čak i eksplozijama u nekoliko posljednih decenija.
Priroda čovjeka, međutim, ne dozvoljava skokove; ona je postupna, inkrementalna. Čovjeku je potrebno vrijeme da se navikne na nešto novo i da to usvoji. S druge strane, karakteristika civilizacije u kojoj živimo je odsustvo pauze, neke vrste civilizacijskog coffee-break-a. Jedina konstanta je ubrzavanje koje sve više poprima karakter ubrzavanja zbog ubrzavanja. Ostaje otvoreno pitanje u kojom mjeri će čovjek biti sposoban odgovoriti na izazove tehnologije obzirom na svoja biološka ograničenja.
Studije nastanka i razvoja civilizacija pokazuju da su sve civilizacije savladavale prepreke na svom putu, zastajale su da bi usvojile naučeno a potom su nastavljale dalje. Ritam razvoja tehnologija u našoj civilizaciji ne dozvoljava takve intervale. Rezultat je primjetna konfuzija u poimanju svakodnevne stvarnosti, nemogućnost usklađivanja sa sve bržim promjenama i neujednačenost razvoja na globalnom planu.
Jasno je da se sve ovo odražava na odnose među ljudima na svim nivoima. Nove tehnologije i ubrzane promjene negdje izazivaju reakcije koje vode izolacionizmu i odbacivanju drugog i drugačijeg u namjeri očuvanja svog načina života, a negdje je to pitanje očuvanja života, same egzistencije. Zatvaranje u sebe i svoju kulturu može izgledati kao rješenje, ali obično vodi ka isključivanu drugog, što je protivno duhu vremena u kojem živimo.
Suprotstavljanje toku historije je izgubljena bitka, odabiranje pogrešne strane historije. U novom globalnom ratu neće biti pobjednika. Prema tome, biti na pravoj strani historije znači djelovati tako da u miru bude što manje gubitnika.
Iz rečenog proizilazi da termini poput tolerantnosti, suživota, solidarnosti i brige o ljudskim pravima ne mogu biti samo ukrasi u našim govorima ili izrazi političke korektnosti. Nije samo “lijepo” biti tolerantan: to je imperativ, pitanje opstanka! No, tolerantnost znači da nekoga ili nešto, uglavnom, trpimo.
Za mir i prosperitet u svijetu mnogoljudnosti, nedostatka prostora, drastične ekonomske nejednakosti, nedostatka čiste vode, klimatskih promjena i nuklearnog oružja, trebat će više od pukog trpljenja. Potrebno je naći rješenje za stotine miliona nezaposlenih kao rezultat tehnoloških inovacija koji će s pravom tražiti svoje mjesto pod suncem. Mnogo je napora uloženo, kao na primjer u Njemačkoj, da se pitanje migranata rješava na način dostojan čovjeka, ali ima i onih koji koriste migrantsku krizu za promociju političkih planova pod plaštom ugroženosti vlastite kulture. Takvi zaboravljaju da migranti, ako ništa drugo, barem kucaju na vrata, što uglavnom nije bio slučaj sa pohodima u suprotnom pravcu.
Potreban je, dakle, i smisao za odgovornost u historijskom kontekstu. Kontekst je, međutim, slaba tačka naše civilizacije koja, jednostavno, za produbljivane, proširivanje i
upoređivanje – nema vremena. To je, posljedično, slaba tačka savremenog obrazovanja koje teži obrascima sažimanja i kada to nije ni uputno, ni neophodno i to sve u vremenu sve složenije stvarnosti. Savremena tehnologija nudi mnogi prednosti ali i prevlast količine nad kakvoćom, posebno u oblasti primanja informacija.
Složeniji koncepti i pojmovi koji zahtijevaju potpunija saznavanja premoštavaju se uproštavanjima što odgovara populističkim pogledima na svijet i na njima zasnovanim politikama. Ovakav pristup je prihvatljiv jer povlađuje liniji manjeg otpora i manjeg truda, zahtijeva manje vremena, ali ostavlja praznine koje su, opet, prostor za popunjavanje. A prazna čaša se može napuniti vodom, ali može i otrovom.
Fenomen islamofobije je poučan primjer. Tolerantnost prema muslimanima ili suživot s njima nije moguć ako je strah od islama određujuća emocija u tom odnosu. Kako se čovjek po svojoj prirodi boji nepoznatog, stanje se neće promijeniti bez ulaganja određenog napora s ciljem boljeg upoznavanja. Zbog toga u Evropi postoji pokreti i političke stranke koje čak i u svom nazivu nose antiislamske odrednice. Čini se da su islam i muslimani izvor svih opasnosti i da će nestati njihovim nestankom. Iracionalnost takvog stava je očigledna kao i namjera učvršćivanja političke pozicije na osnovi pretpostavljene fobije od islama. S druge strane, ekstremisti koji se pozivaju na islam i njihovi nalogodavci politički takođe profitiraju na neobaviještenosti najvećeg broja ljudi na obje strane.
U ovom kontekstu, slučaj Bosne i Hercegovine je, takođe, indikativan. Za vrijeme agresije na ovu zemlju počinjeni su najteži ratni zločini u Evropi poslije Drugog svjetskog rata uključujući i genocid koji su počinile srpske snage. Ubijeno je i raseljeno stotine hiljada civila, uništeno je preko hiljadu vjerskih objekata, najviše islamskih. Muslimani i drugi lojalni građani Bosne i Hercegovine nisu odgovorili istom mjerom, nastavljajući tradiciju zemlje koja je i u Srednjem vijeku bila poznata po vjerskom pluralizmu i tolerantnosti.
Naprotiv štitili su, čak i popravljali, sve oštećene objekte bez obzira kome pripadaju, kao što su stotinama godina štitili manjine, jevrejsku sefardsku zajednicu, na primjer. Pa, ipak, iz evropskih, kao i prijestonica naših susjeda, mogu se čuti izjave koje za osnovu imaju islamofobične stereotipe, a meta im je uglavnom slabo obaviještena domaća javnost ili pozicioniranje na evropskoj sceni. Kriza autentičnog, stotinama godina prisutnog bosanskog modela plularizma poklapa se sa krizom pluralizma, tolerantnosti i demokratije u Evropi i svijetu.
Činjenica da su počinioci genocida i etničkog čišćenja u zatvoru na osnovi presuda Međunarodnog suda u Hagu ali i da je njihov projekat zaštićen i na slobodi, kao da se radi o svjetskoj baštini prvog reda, može biti inspiracija za nove genocide. To je vrlo opasna poruka koja se šalje iz Bosne i Hercegovine, jer se odnosi na sve zajednice koje gaje vrijednosti suživota različitih kultura, vjera i tradicija. Te zajednice su pokazatelj savjesti i stanja duha međunarodne zajednice koja može opstati ako bude zajednica, a ne samo tržište. Ako profit i dalje bude vrhovna vrijednost, sukob interesa će neminovno dovesti do oružanog sukoba. Tome nas pouzdano uči prošlost.
Radi se, naravno, o globalnom problemu koji zahtijeva globalno rješenje. Obrazovanje i podizanje svijesti o potrebama i pravima drugih, pa i prirode oko nas, može promijeniti odnose u svijetu na bolje u samo par decenija.
Raspolažemo dokumentima usvojenim na najvišim globalnim forumima, koji jamče osnovna ljudska prava i slobode svima. Obrazovanjem, sa fokusom na kodeksu vrijednosti sa kojima se može poistovijetiti većina kultura, vjera i tradicija, moguće je podići generaciju koja će osnažiti dokumente koje usvajamo i odbaciti rat kao najveću prijetnju našoj civilizaciji. U tome nam mogu pomoći upravo nove tehnologije ukoliko se odlučimo za njihovu bolju stranu.
To ne znači da treba usporiti, mada bi nam jedan civilizacijski coffee-break dobro došao, nego da treba promijeniti pravac kretanja. Ovo podrazumijeva promjenu paradigme, a za takav poduhvat potrebno je vrijeme i dobra volja da generaciji iza nas ne ostavimo pustoš.
Do tada, pokušajmo postupati prema manje privilegiranim s malo više poštovanja.
Svi smo u istom čamcu.”
