Djeca u Fatićima i Branošici kod Žepča u suzama ističu kako ih je strah u večernjim satima vraćati se kući, a nadležni uprkos apelima roditelja već dvije godine im nisu obezbijedili mini bus za 12 đaka.
Dvanaest učenika osnovne škole u Fatićima i Branošicima kod Žepča Međunarodni dan djeteta danas obilježavaju kod kuće, a ne u školskim klupama. Razlog toga je protest roditelja koji su morali birati obrazovanje ili život svoje djece.
Iako su se nerado odlučili na ovaj čin roditelji 12-ro djece koji idu u osnovnu školu odlučili su danas djecu ne poslati u školu. Kažu da je ovo njihov vapaj i poruka nadležnima da im je život djece bitniji od nastave.
put za školu- Klix
“Prije dvije godine uputili smo prve apele, došao je autobus pred izbore i vozio do petka. U nedjelju bili izbori, u ponedjeljak već nije bilo autobusa za našu djecu. Apeliramo već mjesecima da se bojimo, da nas je strah slati djecu u školu i da nemamo način da ih bezbjedno pošaljemo i vratimo, ali to nikog nije briga. Prebacuju lopticu jedni na druge”, govori Selma Memčić, majka djeteta.
Makadam, šuma s obje strane puta, litica visine nekoliko stotina metara, bez rasvjete i daleko od uslovne je staza kojom 12 učenika Osnovne škole u Begovom Hanu svaki dan mora proći. Autobus ih doveze tek do raskršća koje se nalazi nešto više od dva kilometra od njihovih kuća. Uz brdo više ne mogu, a i boje se.
“Bojali smo se kada smo saznali da se blizu puta nalaze vukovi koji su napali psa. Teško nam je ići kada je mrak. Svaki dan idemo ovim putem ujutro uglavnom krenemo i vraćamo se navečer kada padne mrkli mrak da ništa ne vidimo tako da se bojimo. Vozili smo se na traktoru, kada neko ide u ovom pravcu zamolio ga da nas povuće, ali to je veoma rijetko”, kazala je 11-godišnja djevojčica čiji identitet je poznat redakciji.
Očajni roditelji ističu kako se boje za svoju djecu, ne samo zbog vukova i neadekvatnog puta već i što u očaju sjedaju s bilo kim u vozilo kako bi ih dovukli do kuće.
“Nema veze ko ide, da stranac prođe pored škole, oni bi sjeli s njim jer se boje”, govori jedna od majki koja je dodala da se i odrasli boje kada u šumi u mrklom mraku čuju šuštanje životinja.
Očevi u ovom selu uglavnom rade kako bi prehranili svoje porodice. Većina ih je za vrijeme povratka djece kući na poslu i bespomoćno. Jedan od njih je i Suad Odobašić.
“Kada idem s posla, ali i oni iz škole, povezem ih sve kući. Ovo je sramota, na osnovu ove lokacije je dobijen autobus. Na kraćoj relaciji djeca imaju autobus, a naša djeca nemaju. Za rasvjetu i put bila su osigurana sredstva, ali su završila negdje drugo. Druga sela koja imaju gore puteve imaju autobus, a mi djeci ne damo dok ne dobiju minibus. Nismo samo mi roditelji odgovorni, već i ministri i načelnik”, kazao je Odobašić.
U izjavi za “Klix” zamjenik načelnika Općine Žepče Ilija Barešić je kazao da se neke stvari ne mogu uraditi za kratko vrijeme, ali da su pokrenuli postupak te da se nadaju rješenju.
“Ravnatelj i školski odbor su na vrijeme predali zahtjev za prijevoz učenika i mislim da će biti riješeno. Ministarstvo obrazovanja ZDK je slalo svoje ljude na teren te je i prijedlog otišao ka Vladi ZDK. Mi se ne možemo u to toliko upuštati jer se radi o nadležnostima ministarstva i nadam se da će biti odobreno”, kazao je Barešić.
Roditelji u očaju, a bojeći se za život svoje djece, ne žele više vjerovati nikome i slušati isprazna obećanja. Ustrajni su da djecu ostave kod kuće sve dok ne dobiju autobus za prijevoz u školu.
