Slijepa je od devete godine, ali se nikada nije predavala. Savladala je tehniku grnčarstva, naučila da skija, glumi, a sada je prvi slijepi student na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Majka Spomenka kaže da su po prijemu na fakultet iskrsli problemi personalne asistencije, a onda su našli djevojku koja će da vodi brigu o Nataši.
“Ide s njom, pomaže joj da bi ona lakše učila, tu vam je pomoć i pri oblačenju, znate kako je, dijete ne vidi i sve je problem, međutim ona se odlično snalazi”, kaže Natašina majka Spomenka.
Personalni asistent zahtijeva dodatni novac u kućnom budžetu, a osim toga studiranje u Srbiji podrazumijeva stanovanje u studentskom domu, pa je u pomoć priskočio grad Doboj, piše “RTRS“.
“Našli smo mogućnost da na godišnjem nivou izdavajmo negdje oko 10.000 maraka, tj. 1.000 KM mjesečno, to je jedna poruka gdje treba da se uključi ne samo lokalna već šira zajednica kako bi olakšali i omogućili ljudima sa invaliditetom da budu jednaki i ravnopravni sa ostalim građanima”, rekao je Boris Јerinić, gradonačelnik Doboja.
Osim personalne asistencije, građani sa invaliditetom suočavaju se i s drugim problemima. Arhitektonske barijere, samo su neki od njih. Pristupačnost, kažu, treba svugde obezbijediti, a najpre u javnim objektima.
Raduje pomak koji se odnosi na uvođenje lične invalidnine, ali udruženja traže da se to odnosi i na osobe sa manjim invaliditetom.
“Ovo je poboljšanje svakako, ali mi ćemo i dalje zajedno sa svim relevantim institucijama, tražiti rješenje da se stanje zaista poboljša”, navela je Dragica Bekanović, Udruženje distrofičara.
Kada prođu školovanje onda ih dočeka i problem zapošljavanja. Sve bi bilo lakše, kažu, kada bi se poštovalo ono što je propisano jer i za to postoje zakonska rešenja.
