Svake godine širom svijeta, od 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, do 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, provodi se kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, koja poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama. Tim povodom u okviru kampanje UN Women kancelarije u BiH #isključimostereotipe i #isključimonasilje organizirana je u Dječijoj kući Novo Sarajevo, panel diskusija o zaštiti ljudskih prava i sprječavanju nasilja nad ženama u BiH, na kojoj je, između ostalih, učestvovala i švedska ambasadorica u BiH Johanna Strömquist,prenosi Avaz.
Iako dužnost ambasadorice u našoj zemlji obnaša tek od septembra, o Bosancima i Hercegovcima zna mnogo. Najviše zbog toga što je počela raditi na regiji Zapadni Balkan u 2001. godini, ali također i zbog činjenice da je njena zemlja postala dom za više od 80.000 naših sugrađana, koji su svojim primjerom slika radnih navika i kulture BiH.
Nekoliko dana prije nego što će otputovati u rodnu Švedsku, kako bi s porodicom proslavila božićne i novogodišnje praznike, ugostila nas je u svojoj rezidenciji u Sarajevu. Miris tradicionalne bosanske kafe te tradicionalnih švedskih kolačića dodatno je začinio srdačnu atmosferu.
– Probala sam vaša jela, jako su ukusna. Gotovo za svaki ručak jedem tradicionalnu bosansku kuhinju, jer se u blizini Ambasade nalazi jako fino i prijatno mjesto gdje je poslužuju – kaže nam uz osmijeh.
Na poziciji ambasadorice u našoj zemlji ste od septembra. Koji su Vaši prvi utisci?
– Prije svega, moram istaći da sam jako impresionirana odnosima između naše dvije zemlje. Fantastično je upoznati sve ljude iz BiH, koji koji imaju snažne lične veze sa Švedskom, ali i političare koji govore o podršci Švedske Bosni i Hercegovini. To me čini sretnom kao ambasadoricu Švedske. Vi imate jako lijepu prirodu, zanimljivu historiju, bogato kulturno naslijeđe, ali i mnogo kreativnih i inteligentnih ljudi, a u tome leži veliki potencijal.
Kako ste ušli u svijet diplomatije?
– Od djetinjstva sam uvijek bila zainteresirana za historiju, za druge zemlje, za druge kulture i jezike, političke nauke i međunarodne odnose. Imala sam priliku da studiram o ovoj temi, jer je to bio moj san. Prijavila sam se na oglas i imala sam sreću da budem primljena i evo od toga je prošlo skoro 20 godina.
Koji su prioriteti u Vašem radu?
– Prvi prioriteti su mi nastaviti, jačati i dalje razvijati već snažne odnose između naše dvije zemlje, te raditi s ljudima u Bosni i Hercegovini, kako bi se podržale pozitivne promjene i reforme koje će ići u korist ljudima kao i zajednički rad, kako bi pronašli način za sve zajedničke izazove s kojima se trenutno suočavamo. Važno je da svi radimo zajedno kao Evropljani, osiguravajući da i dalje budemo uspješan i stabilan region u svijetu.
S kojom misijom dolazite u BiH?
– Moj prioritet je podržavanje BiH na njenom putu da postane članica EU i podrška reformama koje će unaprijediti svakodnevni život građana. Švedska podržava BiH i politički i kroz razvojnu saradnju. Mi smo treći najveći donator u BiH i fokusirat ćemo se na tri glavna područja: jedno od njih je demokratija i ljudska prava; drugo su ekonomske integracije i treće je okoliš i klima. Dakle, nastavit ćemo, u svim ovim područjima, da podržimo reforme i radimo s javnim i privatnim sektorom, ali i s društvom, kako bismo osigurali da te reforme budu od koristi građanima BiH.
Niste dugo čekali da počnete s aktivnim radom, uveliko ste se posvetili kampanji „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“. Znate li podatak koliko je zastupljeno rodno nasilje u BiH?
– Pročitala sam studiju koja daje podatak da gotovo 50 posto žena i djevojčica starijih od 15 godina ima iskustvo s nekom vrstom nasilja u svom životu. To je neprihvatljivo.
A u Švedskoj?
– Prava žena ugrožena su širom svijeta. Prosječna stopa nasilja nad ženama iznosi 30 procenata. U Švedskoj je to otprilike tri procenta, što je već jako loše. To je veliki problem u cijelom svijetu. Trebamo zajedno raditi na tome da osiguramo da se nasilje nad ženama zaustavi.
Zašto imamo stereotipe?
– Mislim da pomažu ljudima i društvima da brže obrađuju informacije i kreiraju mišljenja, to čini život lakšim, ali nekada mogu postati veoma štetni. Naprimjer, stereotip da je šef uvijek u pravu dovodi vas do situacije u kojoj vi i drugi ljudi možete poginuti ukoliko ste pilot. Postoji studija koja je napravljena o avionskim nesrećama u svijetu u kojima se pokazalo da je pilot bio uzrok i ispostavilo se da su se uglavnom nesreće desile u vrlo izraženim hijerarhijskim društvima kada se kopilot nije usudio da to kaže kontrolnom tornju, a znao je da je odluka pilota bila suprotna pravilima i da će biti uzrokom njihove nesreće. Ovakvi stereotipi su evidentno zaista opasni.
Na promjeni štetnih stereotipa zajedno bi trebali raditi i muškarci i žene. Kako to možemo postići?
– Mislim da je važno početi u školama s dječacima i djevojčicama razgovarati o jednakosti. Ne bi trebalo da im nešto bude uskraćeno samo zato što su djevojčice ili samo zato što su dječaci. Također, smatram da bismo o ovoj temi trebali razgovarati kako kod kuće, tako i na poslu. Tako mi je jedna žena, koja radi u organizaciji s kojom mi sarađujemo u BiH, ispričala priču o njenom sinu kada su razgovarali o ovoj temi kod kuće. On je devetogodišnjak i jednom se ona spremala na važnu večeru tokom koje je trebala predstaviti svoj rad, pa mu je rekla šta planira reći. On ju je saslušao i rekao da bi na kraju trebala reći da, uprkos tome što naporno radi, ona je također i supruga i majka u isto vrijeme. Ona ga je upitala da li bi istu sugestiju dao i svom ocu i nakon kratkog razmišljanja on joj je priznao da to ne bi uradio i da je bilo vrlo se*sistički reći nešto takvo majci. Mislim da ovo pokazuje kako je važno razgovarati o stereotipima i pitati se bismo li istu stvar rekli i muškarcu i ženi.
Iz kakve porodice dolazite?
Moje sestre i ja odrasle smo s roditeljima, koji su imali svoje uspješne karijere, i mislim da je to bilo važno za mene i sestre da gledamo u njih kao dobar primjer. Oni nam nisu nikada rekli kako nešto ne možemo učiniti, mogle smo raditi sve što smo željele.
Jeste li uvijek imali podršku porodice u svemu što ste radili?
– Jesam. Sve tri smo imale. Kao otac triju kćerki, ocu su prava žena bila važna. On se pobrinuo da sve imamo iste prilike kao i svi dječaci oko nas, mislim da je on i uzor, jer je zajedno s nama igrao fudbal kada smo bile djeca, ali znao je s nama kuhati i praviti divne kuće od keksa s đumbirom za Božič. Uvijek smo imale podršku roditelja, ali i očekivanja. Naši roditelji nisu nas ohrabrivali da samo studiramo na univerzitetu, nego su to očekivali od nas.
Šta najviše pamtite iz djetinjstva?
– Moja mama je bila univerzitetska profesorica i sjećam se da smo imali jako dug ljetni odmor, sjećam se i ljetne kuće, gdje je dolazila naša porodica na odmor i gdje smo zajedno provodili vrijeme.
Kako se odgajaju djeca u Švedskoj?
– Mislim da se djeca u Švedskoj odgajaju s mnogo ohrabrivanja. Jako je važno da im se objasni da su bitni kao pojedinci, da mogu uraditi sve što žele, ali i da moraju preuzeti odgovornost za zajedničke stvari poput prirode i društva. Za Šveđane, kao i za Bosance, jako je važna priroda, pa se s djecom mnogo govori o tome da priroda pripada svima nama i da moramo o njoj brinuti zajedno, te da ne smijemo bacati plastiku i druge predmete u nju.
Veliki broj ljudi iz BiH živi i radi u Švedskoj? Možete li nam ukratko reći kakva je pozicija naših ljudi u Švedskoj, kako su se snašli u Skandinaviji?
– Mnogi Bosanci i Hercegovci su u Švedsku došli još u vrijeme Jugoslavije, kako bi pronašli posao i tamo su ostali. Očevi dvoje mojih prijatelja došli su u Švedsku iz Jugoslavije. Naravno, mnogi, gotovo 60 hiljada u Švedsku su došli za vrijeme rata ’90-ih u BiH i pomoglo im je to što su pronašli ljude iz svoje zemlje koji su već radili tamo. Ovo nije samo percepcija, nego postoje studije koje su pokazale da su ljudi koji su došli iz BiH daleko najbolje integrirani, da su uspješniji od svih imigranata koji su došli u Švedsku. Mislim da su jako respektirana grupa, koja je doprinijela jakim vezama sa Švedskom, na mnogim poljima, kako bi bili cijenjeni u švedskom društvu.
U vezi s prethodnim pitanjem, uglavnom ljudi iz BiH odlaze u Švedsku kako bi se zaposlili i radili. Koja su trenutno zanimanja kojima se najčešće bave Bosanci i Hercegovci u Švedskoj i hoće li i u budućnosti biti nastavljen trend zapošljavanja ljudi s Balkana u Vašoj zemlji?
– Ljudi iz BiH se nalaze svugdje u švedskom društvu, nema nekog specifičnog trenda. Imate bivšeg ministra u švedskoj vladi, koji sada vodi opoziciju u Stockholmu, a porijeklom je iz BiH, a imamo i jednog od najpoznatijih igrača fudbala porijeklom iz vaše zemlje. Imamo zaista ljude na svim poljima, u IT sektoru, restoranima, ali Bosanci su uspješni i jako im je dobro u Švedskoj.
Bliže nam se božićni i novogodišnji praznici. Kako ćete ih Vi provesti?
– Praznike ćemo provesti u našoj porodičnoj kući na selu, to je zaista prekrasno mjesto u blizini jezera i nadam se da će biti snijega, jer tada je amosfera fantastična. Za vrijeme praznika svi smo zajedno, uživamo u tradicionalnoj švedskoj hrani i provodimo vrijeme jedni s drugima. Božić ću provesti sa svojom porodicom, uključujući i moju baku, koja je napunila 100 godina, i koja je jedna prekrasna žena.
Koja bi bila Vaša poruka čitaocima u narednoj godini?
– Mislim da je važno da svi pokušamo biti ljubazniji prema ljudima oko sebe i da napravimo društvo boljim. Svi imamo odgovornost da nađemo načine na koje možemo doprinijeti da svijet bude bolji.
