Piše: Armin Aljović
Ljubo i Bekrija Seferović oslobođeni su u ponedjeljak pred Kantonalnim sudom u Sarajevu optužbi za izazivanje saobraćajne nesreće i smrt mladića Dženana Memića na Ilidži u februaru 2016. godine, u predmetu koji već četiri godine potresa bosanskohercegovačko pravosuđe, i u kojem porodica mladića optužuje neke od najviših pravosudnih funkcionera u zemlji za umiješanost u zataškavanje ubistva njihovog sina.
Dvadesetogodišnjak je preminuo na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu sedam dana nakon što je u noćnim satima teško povrijeđen na šetalištu na Ilidži. Dok Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tvrdi da je mladić stradao jer ga je udarilo vozilo, optužujući da su to uradili upravo sin i otac Seferović, što je sud u Sarajevu odbio već dva puta, porodica nudi dokaze da je Dženan ubijen.
„Džanan je ubijen, ali Tužilaštvo sve vrijeme pokušava prikazati da je to bila tek saobraćajna nesreća“, rekao je u intervjuu za Al Jazeeru Dženanov otac Muriz, najavljujući nastavak borbe.
Na ročištu održanom 10. januara vještak medicinske struke Vlado Marković također je rekao da su povrede na tijelu mladića izazvane „udarcem tupim predmetom, zamahom, ne u naletu“.
Zašto mislite da bi se ljudi u Tužilaštvu upustili u skrivanje ubice? Sve vrijeme tvrdite da postoje dokazi da je Dženan ubijen, i tragovi koji vode do počinioca ubistva?
Mogu pretpostaviti da su u pitanju politički interesi, ili poslovni, ili je jednostavno neko uzeo novac i prihvatio da istragu odvede u krivom smjeru i sakrije ubicu. Ispočetka je to možda izgledalo jednostavno i činilo se da će se cijeli slučaj brzo zaboraviti i zataškati, kao i neki drugi slučajevi ubistava u zemlji, koja su počinjena ranije. Ali, kako smo mi vršili pritisak, kako nismo odustajali, kako je naša borba postajala sve glasnija, očito se u tu prljavu igru skrivanja ubice uključivalo sve više ljudi. Na koncu je ispalo da lanac vodi skroz do pravosudnog vrha, da su istragu opstruirali i ljudi iz MUP-a u Sarajevu i iz ljudi iz Kantonalnog Tužilaštva i iz FUP-a i iz SIPA-e i ljudi zaposleni u VSTV-u…
Siguran sam da bi se mnogi iz tog kruga sada povukli, da bi najradije izašli iz cijelog slučaja, ali to je nemoguće, uprljali su svoje ruke, otišlu su predaleko.
Sa Dženanom te večeri u ilidžanskoj Velikoj aleji bila je i djevojka Alisa Mutap. Ona tvrdi se ne može sjetiti šta se desilo kada je Dženan stradao, jer je od šoka dobila amneziju. Imate li indicije zašto je neko napao mladi par u šetalištu?
Nemam drugo objašnjenje osim da je u pitanju ljubomora. Osim toga, ne vjerujem u istinitost Alisinih izjava. Vjerujem da ona zna ko je ubica.
Više puta ste pozivali tadašnju glavnu kantonalnu tužiteljicu u Sarajevu Dalidu Burzić da kaže ime ubice, a vi nudite prezime? Koliko su vaši dokazi čvrsti? Konačno, niste se libili okriviti ni samu Burzić, koja je u međuvremenu imenovana za sudiju Suda BiH, da skriva dokaze. Te optužbe su teške?
Ta ponuda vrijedi i sada. Kao što vrijedi moje obećanje da ću pravdu uzeti u svoje ruke, ukoliko tužilaštvo ubicu ne dovede pred lice pravde.
Konačno, na koncu ću objaviti sve dokumente koje sam prikupio, iz kojih se vidi ko je sve učestvovao u skrivanju dokaza, uključujući ljude iz pravosuđa, pa neka oni svojim porodicama objašnjavaju zašto su to radili.
Burzić će jednog dana reći za koga je radila… Tužilaštvo ne samo da istragu sve vrijeme pokušava odvesti u krivim smjeru, već pokušavaju omesti i našu borbu za pravdu. Moj advokat je dobio nekoliko disciplinskih prijava. Moja kćerka, kao i nekoliko prijatelja koji nam pomažu su pozivani u Tužilaštvo.
Četiri godine nakon tragedije stječe se dojam da su sve snažnija vaša nastojanja da otkrijete istinu o tome šta se desilo te večeri? ‘Pravda za Dženana’ je prerasla u neku vrstu građanskog otpora.
Sada je već jasno da neću stati sa borbom da se sazna istina o Dženanovoj smrti. To više nije stvar samo moje porodice i mene. Istina o Dženanu je pitanje, test o tome mogu li građani računati na pravdu u ovoj zemlji. Ovo je ispit za državu. Osim toga, ako bih se ja sada povukao, to bi obeshrabrilo druge ljude koji tragaju za pravdom. Mnogi bi ljudi rekli ‘ako se Muriz nije uspio izboriti, mi također nećemo moći’. I onda bi ljudi počeli odustajati u nekim svojim bitkama za pravdu. To bi bio poraz za cijeli društvo. Ja ne želim biti neko ko će obeshrabriti ljude. Želim se nastaviti boriti. Ta borba je postala dio mene. Ne znam kako bi izgledao moj dan ako ne bi bio ispunjen nastojanjima da dokažem da je moj sin ubijen, da je neko sakrio ubicu, i da iza cijelog slučaja stoje ljudi iz pravosuđa.
Mnogi ljudi u vama vide nadu i priključuju se vašoj borbi. Koliko vam je važna podrška građana koje praktično i ne poznajete, ili ih niste poznavali do tragedije?
Prvo, neke od dokaza da je moj sin ubijen dali su mi ljudi koje ne poznajem. Jednostavno su htjeli biti od koristi i pomoći. Neke važne informacije meni nepoznati ljudi ostavljali su za brisač mog automobila, koje su se kasnije pokazival tačnim.
Drugo, na ulici mi prilaze građani i nude finansijsku podršku, jer ne mogu izađi na proteste ili pomoći na neki drugi način. To odbijam. Rekao sam da mogu i da želim da taj dio tereta podnesem sam.
Nažalost, mnogo je i ljudi koji od nas traže da im pomognemo u nekim njihovim bitkama. Ali, to je često nemoguće. Naročito je preopterećen i predan naš pravni zastupnik Ifet Feraget.
Kantonalni sud u Sarajevu i u drugostepenoj presudi je oslobodio Seferoviće, koje Tužilaštvo tereti da su skrivili saobraćanu nesreću i usmrtili Dženana. Tužilaštvo je najavilo žalbu na oslobađajući presudu. Ovo je rijedak slučaj u praksi da Tužilaštvo nije na strani žrtve?
Oslobađajuća presuda Seferovićima kao i najava Tužilaštva da će uložiti žalbu vrhovnom sudu za mene predstavlja još jedan dokaz da je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu od samog početka istragu u slučaju Dženanove smrti vodilo u krivom smjeru.
Oni jednostavno nikada nisu željeli uzeti u obzir dokaze koje smo im nudili. Drže se priče da je Dženan stradao u saobraćajnoj nesreći čak i kada je postao očito da se to nije desilo.
Šef saobraćajnih istraga Hasan Dupovac mi je predlagao da bi bilo bolje da pristanem na optužnicu da je Dženan stradao u saobraćajnoj nesreći, jer ću dobiti više novaca za odštetu. Ja sam pitao – kolika košta život vaše djece?
Za 8. februar u Sarajevu su zakazani novi mirni protesti građana ‘Pravda za Dženana’, kada će biti obilježena i četvrta godišnjica Dženanove smrti. Koje će biti vaše ključne poruke sa tog skupa?
Ljudi treba da izađu na mirni protest, ne zbog mene, već zbog toga da za svoju porodicu i sebe traže pravednije društvo. Ja sam izgubio dijete koje mi više niko i ništa ne može vratiti, ali se možemo svi kupa izboriti da zaštitimo drugu djecu.
Istragu u slučaju smrti Dženana Memića otvorilo je i državno Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Iskreno vjerujem u pravdu.
