Neizvjesna budućnost
Omiljeni glumac i zabavljač u bolnicu je smješten ovih dana zbog komplikacija vezanih za dijabetes sa kojima se godinama bori. Rekao je za “Avaz” da ne zna šta će se desiti i da je budućnost nepredvidljiva-
– Ne znam kada ću izaći iz bolnice, i ne znam da li ću biti dobro. To je veliko pitanje, jer mi se naselila bakterija u nozi. Ta bakterija se malo primiri pa onda opet počne da djeluje. Problem je što Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine nema specijalistu za dijabetičko stopalo – rekao je Troko.
Protekli period za njega je bio naporan. Kao i svake godine on je bio najdraži sarajevski Djeda Mraz, a prilikom jedne priredbe na kojoj je najmlađim uručivao novogodišnje paketiće povrijedio je nogu i sada se suočava sa posljedicama tzv. dijabetičkog stopala.
– Podijelio sam paketiće za 5000 djece i tu sam nažuljao nogu, u čizmi koja je moj kostim za Djeda Mraza i koja nema uloška, a koje bi ja trebao da nosim kako imam ove probleme sa dijabetesom. Sada se to iskomplikovalo i zato sam u bolnici – pojašnjava Troko.
Pozitivna energija
Među prvim kojima su ga posjetili bili su veliki pisac Abdulah Sidran i njegov mladi kolega Boris Lalić.
– Abdulah je najbolji pisac u BiH i nema niko bolji od njega – tvrdi Troko.
Iako priznaje da je bolest teška Troko je i dalje pozitivan i oko sebe širi samo dobru energiju.
– To se zove, staviti pamet na „konmendiju“. Postoje stvari koje su izvan naše moći, ako si vjernik misliš da si u Božijim rukama, a ako nisi misliš da je to neka sudbina i ti tu ništa ne možeš. Trudiš se da napraviš maksimum – poručio je glumac.
O njegovom pozitivnom stavu svjedoči i činjenica da Troko već planira šta treba uraditi kada izađe iz bolnice.
– Nadam se da ću biti dobro, jer ja imam u glavi još jednu ideju koju nisam završio – svoju emisiju. Još uvijek iz ove svoje glave trebam da istresem ono što znam nekima mlađim što će im koristiti. Najveća stvar koju čovjek može uraditi jeste da prenese svoje znanje dalje, a kod mene se naakumuliralo toliko toga – pojašnjava Troko.
Prije šest godina Troku je zadesila velika tragedija kada je izgubio kćerku Miu, koja se borila 30 godina sa dijabetesom, koji je sa sobom povukao niz drugih bolesti.
– Ja sam čovjek koji je imao tu nesreću da izgubi kćerku kao posljedicu dijabetesa, i meni je životna želja da pomognem ovoj zemlji koja se zove BiH da se takve stvari ne dešavaju – poručuje Troko.
Sada se Troko bori sa istom bolešću i sa njenim posljedicama.
Odlazak prijatelja
Na kraju razgovora Troko se prisjetio nekih starih, sretnijih vremena, i dragih kolega koji odlaze jedan po jedan.
– Neki dan mi je umrla još jedna prijateljica sa kojom sam u Zetri 1983. godine nezvanično otvorio dvoranu Zetru predstavom „Olimpijska bajka“. Tu su igrali pokojni Arsen Dedić, Milena Dravić i sada i pokojna Neda Arnerić, te još živi Minja Subota, za kojeg mnogi ne znaju da je rođeni Sarajlija – prisjetio se glumac.
Suvenir iz rata
– Moj dijabetes je proizvod stresa, od rata. To je moj suvenir iz rata. Ja sam čovjek koji nije naučio kukati, ja sam čovjek koji je cijeli svoj život igrom slučaja radio javni posao. Bio sam nešto bolji od prosjeka, u ovim godinama to ja mislim mogu naglas reći. Imao sam respektabilnu karijeru – govori Troko.
Prijevod knjige
– Želim da sa francuskog jezika prevedem knjigu „Priručnik za liječenje komplikacija prouzrokovanih dijabetesom“, koju mi je poklonila prijateljica Alma Kulenović, i da je potpuno besplatno objavim za našu populaciju. Tako da se može podijeliti svim ljekarima na teritoriji BiH koji se bave dijabetesom, kao i svim ljudima koje to zanima – govori Troko.
