“Moja porodica došla je u Sjedinjene Države kao izbeglice. Bilo je etničkog čišćenja, vjerskog progona i genocida nad bosanskim narodom, tako da je tamo bilo zaista teško živjeti, ne samo zbog rata, već i zbog netolerancije koja je postojala u regiji”, kazala je Markišić.
Njena porodica je pobjegla u Ameriku i nastanila se u Brooklynu 1995. Imali su brige, ali kako piše “Net”, borba njenih prijatelja se isplatila dok su prije nekoliko dana gledali kako njihova kćerka diplomira na koledžu St. Francis, kao jedna od najboljih studentica u klasi, piše “Radio Sarajevo“.
“Sretna sam, ne mogu objasniti. Kažem prijateljima: Zar ne vidite moja krila, letim”, rekla je Mirsada Markišić, Nermina majka.
“Da bismo danas bili tamo gdje jesmo, neko se morao boriti”“, rekla je Nermina tokom svog govora na početku te dodala:
“Moja majka i moj otac su se morali bukvalno boriti, i to doslovno, tako da mogu biti gdje sam danas”.
Nermina je počastila prisutne pričom o svojoj prošlosti kapom posvećenom ujaku koji je poginuo u ratu, koristeći svoju porodicu i borbu svoje zemlje kao motivaciju za postizanje uspjeha.
“Moj otac je naporno radio da bi nam olakšao život, i to je razlog zbog čega ja svakodnevno naporno radim. Stoga se ne osjećaju kao da su došli bez razloga”, rekla je.
Nermina se dalje namjerava educirati u oblasti međunarodnog prava. Nada se se da će se jednog dana vratiti u Bosnu.
