Bećirović je tim povodom ocijenio stanje u državi Bosni i Hercegovini nakon zaključaka Skupštine bh. entiteta RS. Kako kaže, zaključci Skupštine bh. entiteta RS od 17. februara 2020. godine predstavljaju put prema unilateralnom napuštanju Općeg okvirnog sporazuma za mir – međunarodnog sporazuma kojeg su potpisale Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna republika Jugoslavija (pravni nasljednik Republike Srbija).
“Usvojeni zaključci, kao i drugi potezi čelnika bh. entiteta RS, otvoreno najavljuju razbijanje ustavnog poretka države i ponovni pokušaj uništenja punopravne članice Ujedinjenih nacija – države Bosne i Hercegovine. Pri tome ne treba zanemariti činjenicu da je to i kongresna odluka koju je prije nekoliko godina usvojio vladajući SNSD u manjem bh. entitetu”, poručuje Bećirović, prenosi “Klix“.
On ističe da zaključci Skupštine RS-a predstavljaju nesagledivo i nezabilježeno opasno uzurpiranje nadležnosti države i krajnje opasno kršenje suštinskih dijelova Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Kako kaže, očigledno je da su predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i njegovi mentori i nalogodavaci iz Beograda, krenuli u otvoreno i brutalno rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Entitetski vrabac u državi BiH
“To se mora hitno zaustaviti, dok nije kasno! Odbacivanje konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH je svojevrsni poziv i uvertira u seriju teških krivična djela protiv teritorijalnog integriteta, suvereniteta i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine. Suštinski gledajući riječ je drskom i javnom oživotvorenju zločinačkog velikosrpskog projekta rušenja države Bosne i Hercegovine i još jedan dokaz postojanja opasne i programirane politike čiji je cilj da u ovoj fazi uruši izuzetno važnu pravosudnu instituciju koja je garant vladavine prava u državi Bosni i Hercegovini”, navodi Bećirović.
On dodaje da zaključci Skuštine bh. entiteta RS, između ostalog, govore da su ključni politički predstavnici i organi bh. entiteta RS, uz poticaj i asistenciju iz Beograda, krenuli u nesagledivu avanturu u pogrešnom uvjerenju da umjesto “entitetskog vrapca u državi Bosni i Hercegovini” mogu uhvatiti “velikosrpskog goluba na grani”. Ističe da nažalost, sve to rade s fatalnom iluzijom da je moguće ubiti i raskomadati državu Bosnu i Hercegovini mirnim putem. Kako kaže, stotine hiljada ljudi su izgubili živote zbog te iluzije pitajući se zar je moguće da lekcija nije naučena.
Bećirović je odgovorio i na pitanje ko je autor besmislene ideje da je moguće mirno uništiti državu Bosnu i Hercegovinu. On smatra da Ideologija srpskog velikodržavlja ima svoju duboku historijsku, političku i duhovno-idejnu pozadinu. Velikosrpski protagonisti su, kako navodi, nakon 1995. godine počeli mijenjati metode i taktiku, ali cilj je ostao isti.
“Zločinačka ideja da je moguć mirno razbijanje Bosne i Hercegovine svoje izvorište ima u stavovima jednog od glavnih ideologa velikosrsptva – Dobrice Ćosića. Kao pisac i političar s ogromnim utjecajem na zbivanja u Srbiji i regionu, Ćosić je neskriveno trasirao velikodržavne aspiracije Srbije prema Bosni i nakon 1995. godine sljedećim riječima: “Dva veka mi imamo jedan isti cilj, a to je borba za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda. (…) Nijedan ratni cilj nije ostvaren samo u rovu. Nijedna ratna pobjeda nije zaključena samo oružjem. Svi su ratni ciljevi u istoriji sveta ostvareni su u miru, produžavani u miru (…) Cela ta zamisao o državi Bosni i Hercegovini, ceo taj projekat, to je, braćo i sestre, jedan istorijski provizorijum (…) Mi moramo da zaključimo mir, da bismo u miru završili rat i ostvarili naše istorijske ciljeve”. Na fonu ovakvih stavova zločinac Radovan Karadžić je na sjednici Skupštine bh. entiteta RS, održanoj u aprilu 1996. godine, uprkos činjenici da je počela implementacija Dejtonskog sporazuma, neskriveno rekao: Mi hoćemo da postanemo Srbija i da postanemo jedna nacija. Današnje aktivnosti Milorada Dodika i njegovih mentora samo su novi pokušaj realizacije ovih zločinačkih namjera. Međutim, danas su okolnosti potpuno drugačije”, navodi Bećirović u inicijativi.
BiH ima prijatelje i saveznike širom svijeta
Državni delegat ističe da je snaga velikosrpskih sljedbenika višestruko slabija nego što je to bio slučaj kada su te snage predvodili zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koristeći oružje JNA kao ondašnje četvrte vojne sile u Evropi.
“Nema više do zuba naoružane JNA kojom iz Beograda komanduje režim Slobodana Miloševića i naivnih građana naše države. Bosna i Hercegovina je danas jača nego 1992. godine, a velikosrpski hegemonisti neuporedivo slabiji nego 1992. godine. Bosna i Hercegovina ima ubjedljivo više onih koji su spremni da je čuvaju demokratskim i pravnim sredstvima nego onih koji su spremni ustati protiv svoje domovine. Također, naša država ima i neuporedivo više prijatelja i saveznika širom svijeta nego što to imaju novopečeni separatisti i sljedbenici zločinačke politike Miloševića, Karadžića, Mladića…”, piše u inicijativi.
Osvrnuo se i na ulogu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i zvaničnog Beograda u izazivanju kriza u Bosni Hercegovini. Bećirović navodi da glavni “kadrovski centar” iz kojeg se decenijama izazivaju i usmjeravaju krize u Bosni i Hercegovini je u Beogradu.
“Konkretni potezi srbijanske političke elite na čelu sa Aleksandrom Vučićem pokazuju da ona nastavlja ideologiju i politiku režima Slobodana Miloševića i da nije odustala od projekta velike Srbije, koji je 1990-ih godina unesrećio milione ljudi. To je još jedan pokazatelj da Srbija nije zaustavila agresorske težnje prema Bosni i da ih i danas, putem rukovodstva bh. entiteta RS, pokušava ostvariti u mirnodopskim uslovima. Nasrtaji u miru manifestiraju se, između ostalog, sistematskim i upornim kršenjem ljudskih prava, negiranjem suvereniteta i stalnim blokadama državnih institucija Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem da se dokaže da je Bosna nemoguća država”, navodi Bećirović.
Dodik je izvršilac, a Vučić je šef
Kako kaže, opasna velikodržavna politika režima Aleksandra Vučića nesumnjivo ohrabruje i potiče separatističke elemente u bh. entitetu RS da i dalje zaoštravaju političke prilike u državi Bosni i Hercegovini i idu u pravcu opasne militarizacije. Opasne velikodržavne namjere prema Bosni i Hercegovini Srbija je otvoreno iskazala i u najnovijim dokumentima Strategija odbrane Republike Srbije i Strategija nacionalne sigurnosti Republike Srbije, usvojenim krajem decembra 2019. godine.
“Tim povodom Vulin i Vučić su skadalozno poručili da će Srbija ‘brinuti o Srbima gde god oni žive’ i da ‘srpski narod ima jednu vojsku’. Ove opasne poruke o ‘jednoj srpskoj vojsci’ dodatno su ohrabrile Dodikove separatiste”, dodaje Bećirović.
Veza između Milorada Dodika i Aleksandra Vučića je, kako kaže, uveliko slična odnosima koje su u prvoj polovini 1990-ih godina imali Radovan Karadžić i Slobodan Milošević.
“Model je isti, oklonosti su nove. Dodik je izvršilac, Vučić je šef. Istina i jedan i drugi se pred međunarodnom zajednicoma čuvaju od javnog objavljivanja njihovih stvarnih uloga, namjera i ciljeva. Zato, između ostalog, imaju česte sastanke u Beogradu, a telefonsku komunikaciju, u pravilu, izbjegavaju kako njihovi razgovori ne bili presretnuti i snimljeni, kao što je to bio slučaj u komunikaciji Karadžića i Miloševića tokom 1990-ih godina”, navodi Bećirović.
U dijelu inicijative naslovljene “Šta činiti?” on navodi da pred državom Bosnom i Hercegovinom i njenim patriotskim snagama stoje brojne pravne, političke i diplomatske mogućnosti i na unutrašnjem, i na vanjskopolitičkom planu.
“Zato, za početak, predlažem formiranju širokog političkog Pokreta za zaštitu nezavisne, suverene, nedjeljive i demokratske države Bosne i Hercegovine u kojem će biti zastupljene sve pozicione i opozicione stranke koje su spremne da brane principe ustavnosti i zakonitosti u državi Bosni i Hercegovini. U novonastalim okolnostima neophodno je da sve stranačke, grupne i individualne interese potpuno podredimo državnim interesima Bosne i Hercegovine. Također, neophodno je pronaći model za uključivanje u Pokret kompetetnih i stručnih ljudi iz različitih oblasti, a koji trenutno nisu stranački angažirani”, navodi Bećirović.
Prema njegovoj zamisli ciljevi Pokreta trebali bi, između ostalog, biti usmjereni ka:
- očuvanju i afirmiranju nezavisnosti i suvereniteta države Bosne i Hercegovine,
- zaštiti teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine,
- ubrzanju evroatlantskih integracija Bosne i Hercegovini,
- afirmaciji principa ustavnosti i zakonitosti,
- promociji i osiguranju ljudskih i građanski sloboda svih građana,
- političkoj koordinaciji i zajedničkom definiranju stavova u vezi sa strateškim pitanjama koja su vezana za sadašnjost i budućnost države Bosne i Hercegovine.
“Na kraju, da ne bi bilo dileme, treba istaći da formiranje ovog političkog Pokreta ne predstavlja zamjenu nadležnim državnim organima i OHR-u koji su, u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom, Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, dužni pravovremeno i efikasno zaštititi ustavni poredak države Bosne i Hercegovine i mirovni proces”, zaključuje Bećirović.
