Učenici banjalučke gimnazije posjetili su džamiju Ferhadiju gdje su se upoznali sa njenom istorijom, arhitetkturom, islamskim zidnim slikarstvom, saznali su i odgovore na neka od pitanja u vezi sa islamskom umjetnošću i kulturom.
Ferhadiju su posjetili učenici IB1 (Program međunarodne mature) sa profesoricom srpskoj jezika Brankom Ljubojević.
“Povod za ovakav vid nastave bila je obrada romana Orhana Pamuka ‘Zovem se Crveno’ kojim se zanimamo u posljednjih mjesec dana, a koji se u osnovi bavi islamskom filozofijom, umjetnošću, slikarstvom prije svega. Razgovarajući sa učenicima na časovima, shvatila sam da bismo svi trebali, a i željeli saznati više uopšteno o filozofiji islama, odnosu prema umjetnosti, kako bismo adekvatnije pristupili analizi romana. S druge strane, saznala sam i da većina učenika nikada nije ušla ni u dvorište, a kamoli u samu džamiju te sam im predložila da probamo organizovati posjetu. Oduševljeno su prihvatili ideju i mislim da je zaista vrijedilo”, rekla je za “Buku” Branka Ljubojević.
Branka kaže da su njeni učenici mladi ljudi koji nemaju predrasude.
“Sama činjenica da su nakon 2. razreda srednje škole izabrali Program međunarodne mature pokazuje da imaju vrlo široke vidike, veoma visoke ambicije i planove, a da im je znanje i saznanje o svemu prioritet. Mnogi od njih su prvi put ušli u dvorište pa i u samu džamiju. Naravno, ima tu djece koja nisu iz Banjaluke, a tu je i jedna Amerikanka na razmjeni tako da smo svi skupa uživali na svoj način. Ono što je sjajno u svemu ovome je i činjenica da je posjeta Ferhadiji bila prvi dio našeg istraživanja islamske kulture i filozofije. Dogovorili smo i posjetu hafiza jednom od naših časova, jer on nije bio u mogućnosti da bude sa nama prilikom posjete. Učenici će pripremiti pitanja, a on će pokušati da im odgvori i time olakša pristup analizi djela, ali i razumijevanje jedne njima pomalo daleke kulture i filozofije”, ističe Branka.
Ona kaže da je sretna što su napokon došli do faze da se mogu raditi ovakve stvari, a da ih niko ne osuđuje.
“Ja iskreno vjerujem da samo upoznavanje drugoga i drugačijega može odagnati strah i predrasude. Smatram da je to uzrok svih nesporazuma u BiH i da ovakvi časovi, uopšteno upoznavanje svega onoga što naša zemlja jeste, ali i sve druge zemlje i kulture, moža da nas izvede iz mraka začahurenosti u sopstvo kao jedino dobro, da nas oslobodi do te mjere da se osjećamo prijatno i prihvaćeno svuda. Moje interesovanje za islam kao kulturu i filozofiju seže još u devdesete, tako da je meni sve ovo bilo prirodno i normalno”, ističe profesorica.
Dodaje da nas drugi ne može ugroziti, uniziti, oduzeti nam identitet time što ćemo ga upoznati.
“Кako rekoh učenicima prije nekoliko dana, nacionalni identitet vam neće oduzeti čitanje stranih pisaca, ali hoće neodvajanje rječce NE od glagola! Samo neznanje može da nas ugrozi, unizi i oduzme nam mogućnost da budemo sve ono što treba da budemo. Sjajan dio ove priče je početak realizacije moje ideje. Naime, prvo sam se obratila poznaniku koji se bavi politikom, a vjernik je, musliman. Кada mi je on savjetovao da se obratim Islamskoj zajednici i pozovem na njegovo ime, ne preporučivši mi konkretno nikoga, pomislila sam da bi bilo dobro posavjetovati se sa vjeroučiteljem iz naše škole i pitati ga poznaje li on nekoga ko bi bio voljan razgovarati sa mnom i sa učenicima. Tako je i bilo. Sveštenik pravoslavne vjeronauke pomogao nam je da dođemo organizovano i budemo dočekani u džamiji Ferhadiji! Po meni je to sjajna priča, možda sjajnija i od ove moje ideje i realizacije…Napokon su došle generacije kojima je to prirodno i normalno…Samo još da one postanu donosioci odluka”, kaže Branka Ljubojević.
Ona kaže da nije klasični vjernik, ali i neko ko se protivio uvođenju predmeta Vjeronauka u srednje škole.
“Reliogioznost i vjera najintimniji su dijelovi ljudskog bića i to treba da bude lična stvar svakog pojedinca. Moje poimanje religije i moj interes za nju više je baziran na istorijskim elementima, kulturi i umjetnosti čiji je religija uvijek i svuda neodvojivi dio. Кao profesor srpskog jezika i književnosti nužno je da se bavim i time u okviru srednjovjekovne književnosti, narodne književnosti, ali i kasnijih perioda. Smatram da je veoma važno upoznati religiju i svoju, i svih onih sa kojima živite, jer tako upoznajete sebe i ljude oko sebe. Ipak, najvažnije od svih znanja i saznanja jeste spoznaja da smo svi isti i da sve religije propagiraju istu stvar na možda malo drugačiji način. S obzirom na to da živimo na prostoru, valjda jedinom na svijetu, koji je izjednačio vjeru i naciju, što je van pameti, ali je i nepromjenljivo, mišljenja sam da to ovdje mora da se izučava”, ističe Branka.
Kaže da i dalje smatra da je predmet Кultura religija dovoljan, ali ako će predmet Vjeronauka donijeti širenje, a ne sužavanje vidika, plemenitost i za drugoga, a ne samo za sebe, razumijevanje i poštovanje tuđeg, a ne samo svoga, neka bude i Vjeronauka!
“Ono što je jako važno, kao i u cjelokupnoj prosvjetnoj zajednici, jeste ko će i na koji način predavati, ali to je sad neka druga strana priče”, kaže sagovornica portala “Buka“.
Dodaje da su ovakvi koraci od presudnog značaja za naše društva, a možda negdje u nekom dijelu svijeta ne postoji potreba za ovakvim iskoracima, ali u BiH mi to moramo uraditi ako želimo ikada da krenemo naprijed.
“Tek kada upoznamo jedni druge, moći ćemo da razumijemo postupke, da shvatimo ponašanja ili samo da prihvatimo da svi imamo svoje perspektive i izbore. Problem nikada i nigdje nije nastao zbog različitog mišljenja i stavova. Problem nastaje kada se napravi korak dalje pa ja tražim da ti misliš kao i ja, da radiš ono što ja radim, vjeruješ u ono u šta ja vjerujem. A kada shvatimo da svi imamo iste potrebe, iste želje, iste težnje, samo ih malo drugačije predstavljamo i vidimo, shvatićemo i da ne postoji zakon po kojem bi bilo ko mogao da vas natjera da mislite kao on. Da li imate zidno slikarstvo u vidu minijature, ornamenta ili freske, sasvim je nebitno. Važno je da moleći se mislite na dobro, a ne na zlo! To je ono što pokušavam da naučim svoje učenike ovakvim časovima”, kaže na kraju razgovora profesorica Ljubojević.
