Milorad Dodik odbio je “sve kritike da su mjere bile nepotrebne”.
Piše: Slobodan Vasković
“Ovo jeste potrebno, i biće potrebno još rigoroznije primjenjivati mjere kada je u pitanju borba protiv virusa korona”, kazao je član Predsjedništva BiH Dodik, nakon sjednice Gradskog kriznog štaba u Trebinju.
Jasno je da Dodik govori o mjerama u RS, za koje nije nadležan, a ne o mjerama na nivou BiH, za koje bi trebalo da je nadležan.
Šta je drugo mogao i da kaže nakon nepotrebnog uvođenja vanrednog stanja u kojem je on uzurpirao sve funkcije.
I svaki dan, iznova, prijeti još rigoroznijim mjerama iako ni za jednu nije nadležan.
Istovremeno, ultimativno se zahtijeva slijepo povjerenje u institucije; Da se sve ono što saopšte uvažava kao “crveno slovo”, dok, sve vrijeme, Dodik svojim djelovanjem pokazuje da su institucije tek “mrtvo slovo”, a on jedina “institucija” koja odlučuje o svakom, i mikronskom, dijelu života. I respiratora!
Jedno s drugim ne ide; Fingiranje postojanja institucija je preočito što, samo po sebi, umanjuje mogućnost povjerenja u ono što izbljuju kao informacije.
Krivicu za to snose oni koji su institucije obesmislili i sve odluke prepustili jednom licu koje, u ovako užasnoj zdravstvenoj/ekonomskoj/privrednoj… situaciji, nije sposobno za bilo kakav temeljniji pristup, jer ne prestaje da bude i epidemiolog i virolog i policajac i pajac i radnik za kasom i “humanitarac” i poletarac i politikant… što krizu koristi za oktroisanje odluka koje njemu odgovaraju i besramnu kampanju, koja ne prestaje.
Kad je već tako, kad je jedina adresa za baš sve, bilo bi nužno da Dodik objasni značenje spotova koji se, po narudžbi vrha MUP-a RS, emituju i u kojima, između ostalih, specijalci, naoružani do zuba, sa dugim cijevima i fantomkama na glavama, s prstom na obaraču, poručuju “Ostani kući”.
Kakva je to poruka?
Nije sporno da je dobar dio policije izložen opasnosti zbog brojnih kontakata, ali je sporno što vrh MUP RS šalje poruke koje bi mogle izazvati ozbiljnu paniku, jer bi se mogle shvatiti kao vrlo prijeteće – tolika militarizacija pandemije, oslikana na tako rigidan način, potpuno je nepotrebna, suvišna, zastrašujuća.
Problem je ako se to svjesno radi, a nema naznaka da nije tako; Dapače; Jer duge cijevi i fantomke djeluju i danju i noću, s prstom na obaraču! Ne samo u spotu!
Nije valjda da vrh MUP RS smatra da će stanovništvo zaključiti kako su duge cijevi tu da bi uplašile virus? Ili da duge cijevi marširaju kako bi svakog pojedinca zaštitili od samog sebe, što nije logično, još manje istinito?!
Uz to, na “mala vrata” nameće se vrlo opasna platforma da je “kolektivitet bitniji od pojedinca”!
Opasna, jer je intonirana na način da postoji, dosad nepoznata, “kolektivna volja” nezavisna od volje njegovih sastavnih dijelova – pojedinaca!
“Kolektivitet”, njegova zaštita, se tako koristi za opravdanje svakog nasilja i nepravde koja se nanosi pojedincima, što je samo jedna od autokratskih metoda koja se pokušava prikriti neistinitim podvođenjem pod “zdravstvenu matricu”.
Pokušaj je licemjeran: Nebriga o pojedincu u vremenu pandemije, nebriga o nekoliko pojedinaca, istovremeno je i nebriga o cijelom stanovništvu, pošto svaki pojedinac, prema dosadašnjim saznanjima oko virusa, može da zarazi ogroman broj drugih.
Pitanje dugih cijevi je sada već mnogo kompleksnije, jer, izvan svake razumne sumnje, ne plaše virus, pa bi se trebalo znati kome su namijenjene?
U RS, prema tvrdnjama vlastodržaca, ne postoje organizovane kriminalne grupe; Ako je tako kako kažu onda nema nikakve potrebe za dugim cijevima, s prstom na obaraču, čak ni u spotu; Ulice se podrazumijevaju!
Trebalo bi da Dodik saopšti da li su duge cijevi tu da zaštite neki poseban “kolektivitet” i zastraše svakog “pojedinca”, koji bi i pomislio kako “kolektivitet”, koji se nameće, i nije baš odgovorio na zavidnom nivou svim problemima koje je pandemija nametnula?!
Da li se zbog toga insistira na militarizaciji virusa, što je dodatno zastrašivanje građana koji vrlo disciplinovano, strpljivo i svakodnevno trpe strašne posljedice pandemije, zatvoreni u četiri zida; Preplavljeni bezbrojnim mjerama, od kojih se najefikasnije realizuje set kojim su im uskraćena Ustavom garantovana prava, dok su brojne druge, koje se tiču oporavka ekonomije, privrede, egzistencije i dalje u statusu “dođem ti”!
Kada se Dodik već trpa, mimo Ustava RS, tamo gdje mu mjesto nije, trebalo bi da objasni zbog čega se svjesno, zlonamjerno i pakosno stigmatizuju osobe iz karantina u Banjaluci i zašto su izložene potpuno ponižavajućoj i neljudskoj torturi, koja se, između ostalog, ogleda kroz nadgledanje kamerama? Šta su ti Ljudi uradili da se tako postupa sa njima?
I zbog čega su im oduzeti lični dokumenti, što je vrhunac ukidanja njihovih građanskih prava i svođenje na neželjene građane zadnjeg reda?!
Kako se tek postupa sa onima koji se nisu usudili javnosti prezentovati u kakvim uslovima su drugi karantinski prostori, a zatočeni su u njima?
Dodik bi, konačno, kada se već za sve pita, mogao/morao da pojasni i zbog čega je najveći broj zaraženih u Banjaluci i da li je to možda posljedica popustljivosti nadležnih prema određenim pripadnicima samoprokloamovane palanačke više “klase”, nekog novog “kolektiviteta”? Koja je izrodila klaster što je naširoko eruptirao i još uvijek ne može da se ugasi?!
Ili su informacije o tome “bunkerisane” kako bi se zaštitilo “zdravlje kolektiviteta”?
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove Haber.ba portala.
