Ambasadorica Mlinarević neustrašivo je kritizirala odluke institucija Bosne i Hercegovine, poručivši “rekla sam i da nikad neću prestati biti ono što sam bila, pod bilo koju cijenu”.
Njen status objavljujemo u cjelosti:
“Neki dan nam je jedan čovjek rekao da mu dođe da udari policajca na ulici, samo da ima gdje biti smješten. Da može biti smješten u zatvoru. Ponovit ću, čovjek nam je u slušalicu telefona rekao da mu dođe da udari policajca, samo da ga negdje smjeste. Čovjek je naš državljanin, kao i desetine, i stotine drugih koji su se u ovim danima zadesili u stranim zemljama gdje su radili. Koji su ostali bez posla, bez ikakvih primanja. Jedina država na svijetu, Bosna i Hercegovina, traži zabranjivanje povratka svojim građanima u njihovu zemlju, što je najgrublje kršenje Ustava i ljudskih prava. Istovremeno, Bosna i Hercegovina dozvoljava stranim zemljama da neometano vrše evakuacije svojih državljana s teritorija BiH.
Ukoliko vam je ova tematika konfuzna, dozvolite da podsjetim da sve zemlje u Europi i svijetu uslijed pandemije korona virusa idu organizirano po svoje građane koji se nalaze bilo gdje. Svaki dan promatram kako Česi odlaze do Filipina, Bruneja, Čilea, Australije, europske zemlje da ne spominjem…i dovoze svoje državljane natrag u Češku. Zemlje se uvezuju u podršci jedna drugoj i skupa rade na repartrijaciji svojih građana.
Jutros je zabranjen let iz Holandije s bosanskohercegovačkim državljanima, organiziran, pripremljen i plaćen od strane putnika koji su u bezizlaznim situacijama, u ekstremnim uvjetima, sami u nezamislivim okolnostima. Također, Ministarstvo sigurnosti BiH zatražilo je danas od Ambasada BiH po Europi da se obustavi organiziranje povratka naših građana u autobusima do naše zemlje, jer će isti zahtjevi biti blokirani. Na ovoj i ovakvoj preteškoj temi, političke elite u BiH, amputirane za svaku vrstu empatije igraju se najomiljenije igrice njihovih života, a koja se zove – blokiranje.
Bezbroj puta ovih dana čula sam da moram sebe čuvati. Jer eto, rak i korona su dobra druga dva. Đe ćeš ići kod studenata?! Zato jer su sami. Zato jer su raja. Zato jer sam njihov ambasador. Jedini predstavnik u za njih nepoznatoj zemlji. Zato jer je to moj posao. Jer kad protutnjaš rak, znaju to svi koji su bili u toj borbi, tebi je svaki dan velik i posljednji, i činiš sve da ga odživiš maksimalno. I ne bojiš se ničega, a ponajmanje virusa.
A strahovi su ovih dana ogromni. Gledaš kako su bolnice poluprazne, jer se bosanskohercegovački narod liječi u svojim kućama, tako im naložilo – da ne dolaze. Gledaš kako se pojedini liječnici boje pacijenata, a pacijenti umiru u svojim kućama jer ih se boje. A u Pragu ti nadohvat ruke i srca u svakom danu, dr.Edo Jaganjac, heroj sarajevske ratne vojne bolnice. Legenda i ljudeskara, u visinu i u čojstvo. I pitaš se tko su ti liječnici danas koji se boje pacijenata, i sjete li se svih onih heroja koji su spavali pod granatama, liječeći, operirajući, zaboravivši na dan i noć, živeći Hipokrata, a ne Hipokrita u svakom času svog najtežeg života kojeg su mogli zamisliti.
Možeš Martina, napisati sve to pod pseudonimom, rekao mi je moj divni prijatelj danas.
Pod pseudonimom? Ni u ludilu. Kad sam rekla da ću povjereni mi posao raditi najbolje što znam, rekla sam i da nikad neću prestati biti ono što sam bila, pod bilo koju cijenu. Nisam član niti jedne stranke i nikad to neću biti. Proteklih mjeseci prošla sam najteža šikaniranja i sabotiranja, pokušaje da me slome na nevjerovatne načine. Pa ipak, svoj zadatak preuzela sam spremna da u svakom času radim jasno i transparentno ka jednom novom vidu otvorene diplomacije, u svakom trenutku na čast svih Bosanaca i Hercegovaca.
U ovom trenutku Bosna i Hercegovina zabranjuje povratak svojim građanima u njihove domove, od kojih su mnogi u neizdrživim situacijama, radnici na crno sa izgubljenim poslovima i bez krova nad glavom. Rečeno nam je da im kažemo, da ostanu tu gdje jesu. Tu gdje jesu nemaju novaca, nemaju smještaj i svakim danom im je sve teže i teže. Pokušaji mnogih ambasadora i osoblja ambasada da im se pomogne samo je kratkotrajni momenat u njihovoj agoniji koja se nastavlja.
Jer se igrači Monopolyja igraju blokiranja. Jer se oglušuju na činjenicu da grubo krše ljudska prava. Jer kad je najvažnije biti čovjek, u Bosni i Hercegovini još uvijek igru dirigiraju plemena, poslušnici, plaćenici i poltroni.”
