“Zimu smo prezimili u Republici Srpskoj kod Modriče. Evo ćeš čevrtu-petu noć idemo od Lukavca, i nemamo stajanja do Donjeg Vakufa, to znači putovat ćemo još dvije noći da bi došli do Brda, mjesta kod Donjeg Vakufa. Najgori nam je put. Ugrije sunce, a ovce neće da idu, onda moraš negdje stat i da ih nahraniš. Čuvanjem ovaca i nomađenjem bavim se već 37 godina”, ističe Vahid Miftarević.
Na pitanje kako se snalaze i šta jedu, kaže da je to uglavnom suha hrana, konzerve, a nekada dok prave pauzu nešto sebi i skuhaju.
Hasan Miftarević sa svojim djedom već više od pola godine čuva ovce, te kako i sam ističe ovim se bavi otkako zna za sebe, ali ipak dodaje da ovo za njega nije ono čime se želi baviti u budućnosti, piše “Tuzlanski“.
“Ovaj posao, nije težak, međutim, čuvanje ovaca, odnosno nomadstvo odvoji te od kuće, nisi sa porodicom, prijateljima. Planiram se vratiti u Austriju, gdje sam već bio, a posao će mi biti u šumi. Svidjeli su mi se uslovi života, imate odmor, dok je ovdje sve teško”, kaže Hasan.
“Mi čobani, s obzirom da radimo sa ovcama, nismo u mogućnosti okupati se, daleko smo od svojih kuća, pa ljudi zbog toga ovaj posao ne vrijednuju, smatraju nazadnim, međutim, u životu je važno da imate obraz, a sve ostalo je prolazno”, kaže ovaj 20-godišnjak.
On također dodaje da današnje djevojke ipak više vole miris parfema, više nego miris ovaca, kao i luksuzan život, dok nomadstvo kojim se on bavi nije nešto što bi jedna današnja djevojka poželjela da joj se muž radi.
Također ističe da djevojke vole više miris parfema nego miris ovaca. U Austriji se nada da će imati redovno radno vrijeme, sigurnu zaradu i dovoljno vremena za svoje potrebe.
Pogledajte kako su on i njegov djed Vahid proveli pola godine nomadskog života.
