Te večeri za nju je počela borba za život, ali ne samo za njen život, već i za život nerođenog djeteta, koje je nosila u stomaku.
Tada trudnica, danas majka predivne djevojčice Matrone, Banjalučanka Dragana Pajić za “Srpskainfo” je ispričala svoju najtežu, ali i priču sa najsretnijim krajem, u njenom životu.
Njena najveća životna borba počela je 9. januara. Nesnošljivi bolovi u glavi, padanje u nesvijest, dolazak Hitne pomoći… Nakon nekoliko sati Dragana je ležala na operacionom stolu u Beogradu. Tako je teklo sve, te januarske noći.
Dragana je u šestom mjesecu trudnoće doživjela pucanje aneurizme na mozgu.
– Suprug pozvao Hitnu pomoć, koja je došla do naše kuće u najkraćem roku. Odvezli su me na Neurohirurgiju UKC RS, gdje me je primila doktorka Vesna Ivanišević. Nakon dva CT glave, kada je vidjela u kakvom sam zaista stanju i toliki izliv krvi u mozak, odmah je kontaktirala doktorku profesorku Danicu Grujičić, u dva sata poslije ponoći i poslala me je sanitetom za Beograd. Sa nama je bio i tehničar zbog praćenja stanja bebe u stomaku. Tamo me je dočekala doktorka Grujičić, a operisali su me doktor Vladimir Baščarević i Mihajlo Miličević – ispričala je Dragana.
Dodaje da po dolasku u Beograd, prognoze doktora o njenom i zdravstvenom stanju njene nerođene bebe nisu bile uopšte optimistične. Doktori su im davali tek dva posto šanse da će preživjeti. Na sreću, epilog operacije bio je potpuno drugačiji. I mama i beba su preživjele.
Iako im doktori ni tada nisu davali obećavajuće vijesti, govoreći da su dani pred njima i dalje kritični, majka i njena nerođena beba su se hrabro borile.
Za život. Dragana je nakon operacije, od 10. do 15. januara bila u komi, i to su za njene najbliže bili najteži dani. Nadali su se, molili i njihove molitve su, na sreću uslišene. Dragana se probudila i 24. januara iz Beograda se vratila u Banjaluku, a nakon neurološke stabilizacije poslali su je na ginekologiju UKC RS zbog čuvanja trudnoće.
– Tu me je primila doktorka profesorka Vesna Ećim Zlojutro na Odjeljenju patologije gdje me vodila doktorka Branka Čančarević. Takođe bih napomenula doktorku fizijatra Goranku Bjelobabu koja mi je zaista mnogo pomogla svojom sposobnošću i uz pomoć fizioterapeuta Kristine, Katarine, Marka, Bogdane, Sanele, Maje, skroz nepokretnu me podigla na noge. Učila me da hodam u devetom mjesecu trudnoće – priča Dragana.
Iza nje su bili teški dani svakodnevne borbe za oporavak, a pred njom neizvjestan period. Bližio se njen rođendan i termin porođaja. Sve njene misli, želje i molitve bile su usmjerene ka tome da njena beba na svijet dođe živa i zdrava. I tako je osvanuo 8. april, Draganin rođendan i dan kada je na svijet donijela smisao svog života. Rodila je Matronu i obje su bile odlično.
Dragana ovaj trenutak opisuje kao najsretniji u životu. Dodaje da se svaka muka isplatila i zaboravila onog trenutka kada je vidjela svoje dijete. Dodaje da joj je u najtežoj životnoj borbi velika podrška bilo i kompletno osoblje prvog sprata Patologije UKC RS.
– Medicinske sestre su bile mnogo više od toga. Pružale su mi fizičku, ali i psihičku podršku – zahvalna je Dragana, koja se u ovoj priči pobjede života nad smrću mnogo zahvaljuje i osoblju sa trećeg sprata UKC RS na čelu sa doktorom Vladimirom Perendijom.
– Posebno sam zahvalna doktoru Saši Saviću koji je donio na svijet moju najveću životnu radost, moju Matronu. On mi je bio podrška na sve moguće načine. Zaista nema riječi sa kojima se tim ljudima mogu zahvaliti. Ja im ono što su uradili ne mogu vratiti, ali sigurna sam da Bog hoće. Ljudi volim vas – poručila je Dragana, a njenim riječima prepunim zahvale i ljubavi pridružuju se njen suprug Saša i kćerkica Ana Matrona, koja je ime dobili po svetici Matroni, koja je inače zaštitnica žena.
– Taj svetac je svetac naše zaštite i našeg života, zbog čega sam odlučila da kćerkici dam to ime – otkrila nam je Dragana i navela da je iza nje, ali i pred njom još uvijek težak period.
– Iza mene su zaista preteški dani, sa kontuzijom na glavi, ali na pameti mi je bilo samo to da se moja beba mora roditi i to mi je davalo vjetar u leđa i motivaciju da idem dalje i da se borim – priča Dragana u ispovijesti za Srpskainfo. Svo vrijeme svoje borbe najviše je strahovala za svoju bebu. Samo je željela da trudnoću iznese do kraja, da se porodi i da uzme u naručje svoje dijete, živo i zdravo.
– Uprkos svemu, sada sam zaista sretna žena. Svu tu sreću čini Matrona i to mi daje snagu za dalji oporavak – govori ova ponosna majka, dodajući da je pred njom još mnogo borbe da bi se u potpunosti izliječila. Sada može lagano da hoda, radi iscrpljujuće vježbe kako bi ojačala mišiće i potpuno vratila snagu u svoje tijelo. Ona nam je otkrila i da je nakon operacije, kada se probudila, bila izgubljena.
– Bila sam ubijeđena da sam se već porodila. Međutim, vremenom je sve došlo na svoje, shvatila sam da sam ipak trudna i nedugo nakon toga zaista sam se porodila. Osjećaj kada sam vidjela svoju bebu, živu i zdravu, ma to se zaista ne može porediti ni sa čim, niti se može riječima opisati – govori Dragana.
U cijeloj ovoj priči, kazuje nam, mnogo joj je značila podrška porodice i prijatelja. Iako se uz svu njenu muku, pojavila i korona, zbog čega su joj bile zabranjene posjete u bolnici, to je nije pokolebalo i nije odustajala.
– Poruke, pozivi, riječi utjehe, podrške… Sve mi je to mnogo značilo, i bilo mi je, vjetar u leđa, u mojoj teškoj borbi – priča Dragana, koja za sve ljude ovoga svijeta ima kratku, ali jaku poruku.
– Sreća je zdravlje, kada imaš zdravlje, imaš sve – rekla je ova majka za kraj.
“Život se u trenutku pretvorio u pakao”
Draganin suprug Saša, presrećan je što su njegova izabranica i kćerkica iz ove teške borbe izašle kao pobjednice, ali još uvijek mu je veoma teško zbog svega što se izdešavalo.
– Trebalo mi je par dana da dođem sebi i da prihvatim ono što se desilo. Sve je nekako bilo nestvarno. Život se u trenutku pretvorio u pakao, u borbu za opstanak. Čitavo vrijeme sam bio uz nju u bolnici u Beogradu i u Banjaluci i gledao kroz kakvu traumu fizičku i psihičku prolazi. Ali jedino što sam mogao jeste da budem uz nju, da osjeti podršku i da se molim dragom Bogu – iskren je Saša.
Vjerovao je, kaže, da Dragana može sve to da izdrži, jer je jaka, ponosna, prkosna.
– Za nju nema predaje, nema da nešto ne može. Dugo vremena nisam mogao da spavam, posebno me mučilo kada odem iz bolnice, pitao sam se kako je ona, kako će da provede noć, hoće li imati bolova – kaže Saša i dodaje da će čvrsto stajati uz Draganu i pomoći joj da se oporavi. To im je, dodaje, jedino potrebno, kako bi bili potpuno srećni sa svojom kćerkicom Matronom.
– Zaista sam ponosan što mi je takva osoba rodila prelijepu bebu – govori zaljubljeni Saša za “Srpskainfo“.
Šta je aneurizma na mozgu?
Aneurizma mozga je oteklina ili „balončić” na krvnoj žili u mozgu, koja često izgleda kao bobica koja visi na stabljici. Aneurizma mozga može procuriti ili puknuti, uzrokujući krvarenje u mozgu (hemoragijski moždani udar).
Najčešće se ruptura aneurizme mozga događa u prostoru između mozga i tankog tkiva koje pokriva mozak. Ova vrsta hemoragijskog moždanog udara se naziva subarahnoidno krvarenje. Ruptura aneurizme mozga brzo postaje opasna po život i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Međutim, većina aneurizmi mozga nikada ne pukne, ne stvara zdravstvene probleme i ne uzrokuje simptome. Takve aneurizme obično se dijagnostikuju tokom ispitivanja za neke druge bolesti. Liječenje nepuknute aneurizme mozga može biti poželjno (u nekim situacijama) a i može spriječiti puknuće u budućnosti.
