Nakon imenovanja najviše pažnje javnosti privukla je informacija da je ponavljao razred u srednjoj školi te da je studirao 12 godina. Lučić je upravo o tome, kao i o drugim temama koje se tiču njegovog izbora, ali i ministarstva na čijem je čelu, govorio u intervjuu za “Klix” koji je ujedno bio njegov prvi intervju otkako je preuzeo funkciju.
Šta je ponukalo DNS da bas Vas predlože za ministra nakon sto je Mladen Božović odustao?
To pitanje ćete ipak morati postavitit DNS-u.
Otkud osoba iz sektora bankarstva u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice?
Iza sebe imam 12 godina radnog iskustva u bankarskom sektoru. Zaposlio sam se vrlo mlad u jednoj osiguravajućoj kući, ali sam ubrzo prešao u banku gdje je moje prvo radno mjesto bilo savjetnik za transakcije. Tokom godina, učio sam, sticao znanja i vještine, i napredovao do menadžerske pozicije. Vjerujte, u bankarskom sektoru to nije lako. Cilj i želja mi je da se i lično i profesionalno usavršavam. Mlad sam i imam još puno da učim, ali već posjedujem iskustvo rukovođenja, odličan sam u građenju dobrih međuljudskih odnosa i privatno i profesionalno. U banci u kojoj sam radio izgradio sam izuzetnu radnu atmosferu i vjerujem da će tako biti i u ministarstvu. Moj životni moto je da nema nerješivih problema, imaju samo dobra i loša rješenja. Otvoren sam za saradnju i dogovore.
Otkad se izjašnjavate kao Crnogorac, je li tačno da ste se tako počeli izjašnjavati samo zbog pozicije s obzirom da je ministar morao da bude osoba iz reda Ostalih?
Po meni to je lično i intimno pitanje i svako ima pravo da se izjašnjava kako želi i kako se osjeća. Izjašnjavam se kao Crnogorac i to nema nikakve veze sa ministarskom pozicijom ili nečim sličnim.
Možete li razjasniti priču oko Vašeg školovanja, koja je privukla najviše pažnje javnosti, odnosno ponavljanja razreda u srednjoj školi i 12 godina studiranja?
Sada ću Vam reći nešto o čemu do sada nisam htio javno govoriti. U drugom razredu osnovne škole doživio sam tešku saobraćajnu nesreću i dugo sam se oporavljao. Posljedice te nesreće iznenada su došle do izražaja u srednjoj školi, a uz sve to dobio sam i bronhitis, tako da sam često odsustvovao s nastave. Neki moji profesori nisu imali razumijevanja za to i desilo se to što se desilo. Nakon završene srednje škole upisao sam fakultet. Na početku studija bio sam vrlo aktivan u studentskim organizacijama. Ubrzo sam se zaposlio jer mi je kao i svim mladim ljudima bio potreban posao za školovanje i egzistenciju. Vlastitim trudom i zalaganjem napredovao sam u bankarskom sektoru. Nažalost, zbog toga je studiranje palo u drugi plan. Ipak nisam odustao i završio sam fakultet. U međuvremenu sam se i porodično ostvario, imam predivnu suprugu i dvoje djece.
Kako se kao nestranački kandidat planirate oduprijeti eventualnim pritiscima DNS-a kada su u pitanju određene odluke i postupci?
Jasno su definisane i propisane nadležnosti ovog ministarstva. Između ostalog, to su zaštita i promocija ljudskih prava i pitanje rješavanja problema izbjeglih i raseljenih osoba. Nijedna od ovih nadležnosti nije pitanje niti stvar politike. Profesionalno ću odgovoriti na sve izazove i raditi u interesu građana i javnosti. Promovisanje i zaštita ljudskih prava i sloboda je odlika svakog demokratskog društva i to će biti jedan od prioriteta mog djelovanja. Tu je i saradnja sa nacionalnim manjinama, vjerskim zajednicama, humanitarnim organizacijama i institucijama, marginalizovanim grupama kao što je romska populacija, LGBT populacija i drugi.
Kako ste došli na ideju da za šefa svog kabineta predložite baš Mlađena Božovića?
Mlađena Božovića je preporučilo njegovo znanje i veliko iskustvo. Gospodin Božović je bio na čelu Fonda za povratak BiH i iza sebe ima 10 pozitivnih revizorskih izvještaja. U vrijeme kada je bio kandidat za ministra nije bilo nijedne profesionalne primjedbe na njegova rad sa bilo kojeg nivoa vlasti, a dugi niz godina je sarađivao sa svim nivoima. Vrlo je upućen i dobro poznaje ovu tematiku, tako da će svojim iskustvom dati značajan doprinos uspješnom radu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Kakvu ste situaciju zatekli u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice?
Kao što je poznato ministar za ljudska prava i izbjeglice nije imenovan kada i ostali ministri u Vijeću ministara, tako da je tu funkciju do mog imenovanja obavljao zamjenik ministra Dževad Mahmutović. Želim da mu se zahvalim na angažmanu po tom pitanju. On tu funkciju nije mogao obavljati u punom kapacitetu, tako da sam preuzimanjem dužnosti zatekao veliki broj predmeta koji su trebali biti upućeni nadležnim organima. Imajući u vidu da sam tek nedavno preuzeo dužnost, još uvijek se upoznajem sa situacijom u ministarstvu. Mogu da kažem da sam zadovoljan i već smo počeli da radimo punim kapacitetom, jer projekti i programi ne mogu čekati, a posebno imajući u vidu da je nadležnost ministarstva i pitanje izbjeglih i raseljenih lica, koji su najugroženija i najosjetljivija kategorija stanovništva. Moramo im pomoći jer oni ne mogu čekati, ili bolje reći, predugo su čekali. Nadam se da ćemo u ministarstvu svi uspješno sarađivati i zajedno raditi na rješavanju svih aktuelnih pitanja i problema.
Šta ste prvo uradili nakon preuzimanja funkcije?
Neposredno nakon preuzimanja dužnosti, prisustvovao sam dodjeli ključeva za 14 izbjeglih i raseljenih porodica u Prnjavoru u okviru Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja izbjeglih i raseljenih lica. Također, posjetio sam i lokaciju u Istočnom Sarajevu gdje je planirana izgradnja zgrade sa 21 stanom za izbjegla i raseljena lica iz kolektivnih centara, a u okviru projekta “CEB 2” koji se provodi u 45 gradova BiH. Ovim projektom je planirano zatvaranje svih kolektivnih centara i izgradnja 2.611 stambenih jedinca, a sredstva su osigurana iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope.
Koja su goruća neriješena pitanja u Vašem resoru na koja ćete se fokusirati?
Rješavanje pitanja izbjeglih i raseljenih lica je jedno od gorućih pitanja na koja ću se fokusirati. Mnogo toga u prethodnom periodu je urađeno, ali ima još dosta da se uradi kako bi se ovoj populaciji obezbijedili normalni uslovi za život. Potrebe ove veoma osjetljive kategorije stanovništva su velike, a samim tim potrebna su i velika sredstva da bi se ti problemi riješili. Iako je prošlo skoro 25 godina od rata, mi i dalje imamo veliki broj osoba koje nisu riješile svoj status i uglavnom se radi o socijalno najugroženijim kategorijama. Moramo nastaviti saradnju i raditi na promociji ljudskih prava, vjerskih sloboda, rješavati pitanje nestalih osoba, boriti se protiv trgovine ljudima, rješavati pitanja nacionalnih manjina i marginalizovanih grupa. Nadam se da ćemo uspješno odgovoriti svim izazovima koja sva ova pitanja i problemi pred nas postavljaju.
