Sve češće se priča da se let na mjesec nije ni desio, nekako i logika nameće sličan zaključak. Al’ letovi u svemir definitivno jesu tekovina modernog doba. I 20.000 milja pod morem je odavno moguće, kao i umjetna oplodnja. Mnoge aktivnosti preko noći pređoše na online metodologiju. Nešto lakše, nešto na silu. I za to vrijeme, mi i dalje čekamo u kilometarskim redovima da ostvarimo neko „pravo“.
Od kantona koji je u martu prvi uveo sve mjere zaštite od širenja korona virusa, od pohvala na rad i proaktivnost Ministarstva zdravlja, dođosmo do situacije danas, kada se otvara sve više klastera i kada se među djecom i vaspitačicama u vrtićima virus širi, među studentima, rudarima i ljekarima, kada nam saopštavaju da se u Tuzlanskom kantonu strahuje od italijanskog i španskog scenarija.
Ne noseći maske, ne držeći distancu, slaveći obilno vjerske praznike, organizujući zabave, čudimo se stalno: „Kako dođe do novog vala zaraze?“ i sve se pitamo: „Da nam ovo neko nije podmetnuo?“
Saopštiše da se u jutarnjim časovima na redovno javljanje u Službu za zapošljavanje TK već do 11:00 prijepodne evidentiralo 1.020 nezaposlenih osoba. Svi oni uredno su čekali u redu ispred zgrade pomenute službe, poznate po imenu Biro, ne držeći nikakvu distancu, ulazili su po jedno ili dvoje, jer se na naš Biro dolazi isključivo lično.
Nelogičnosti na svakom koraku
Šta ova evidencija znači i kome je potrebna? Proklamira se da je vrlo važno biti na zvaničnoj listi nezaposlenih, a jedina pogodnost je ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. Javljanje nezaposlenih osoba na način da lično dolaze na Biro je redovno i obavezujuće i to: ukoliko ste korisnik naknade po osnovu nezaposlenosti (što znači da ste u skorijem periodu ostali bez posla, a taj status može trajati tri, šest, 12 ili 18 mjeseci, zavisno od dužine radnog staža), vi se morate javljati lično na Biro svakih 30 dana.
Ukoliko pak nemate pravo na pomenutu novčanu naknadu, javljate se svakih 45 dana, opet lično, u protivnom gubite status nezaposlene osobe. A taj status zapravo znači jedino mogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu. Da li je bilo neophodno da 1.020 i više osoba stoji u redu ispred zgrade pomenute službe, kako bi se evidentiralo, u vrijeme procvata naučnih i tehničkih dostignuća, kada je sve postalo online, kada mobilne telefone imaju i najsiromašniji građani, kada nam virus dokazuje svoje nemilosrdno prisustvo? Zašto je potrebno doći lično?
Zato što se zaposlenici naših nabildanih i bespotrebno utrostručenih administracija u javnim preduzećima plaše da će zdravstvenu zaštitu iskoristiti neko ko na to nema pravo. Neko ko je možda otišao na rad u Njemačku, a nije se odjavio s Biroa? Da li Biro sam po sebi gubi svoju svrhu, ili ne postoji drugi način kako bi se ovo rješavalo, no naprosto su brojni nezaposleni ljudi prinuđeni da se svakog mjeseca evidentiraju lično, jer se na ovaj način spriječava da famoznu zdravstvenu zaštitu ima neko ko je nedavno otišao u pečalbu kao aktivni tražilac posla, za razliku od svog nikakvog statusa u BiH.
Da li se komplikovane i beskorisne prakse primjenju zato da bi se opravdalo postojanje tolikih zaposlenika u javnim institucijama ili postoji neki logičan razlog zašto je baš ovaj način neophodan? I zašto inače na Birou piše da je rad sa strankama u vremenu od 11:00 – 13:00? Da li je to otežavanje onima koji su možda ipak zaposleni, ali na primjer na pijaci, ili na građevini, ili na čuvanju male djece, pa je to na crno, pa se na taj način toj osobi, koja nije imala sreće da nađe bolji posao, komplikuje da se na evidenciju nezaposlenih javljaju u tačno određeno vrijeme, a ako to propuste, brišu se sa spiska, pa onda, pored toga što nemaju posao, ne mogu ni da se liječe u javnim zdravstvenim ustanovama?
Socijalni servis
Zar nezaposlenost nije dovoljno teška? Naša Služba za zapošljavanje je poznata i po tome da propisuje rok od 30 dana za prijavu, nakon završetka škole ili gubljenja posla. Pa ko propusti taj rok, opet nema pravo na zdravstvenu zaštitu. Čemu taj apsurdni rok?
A kada bi Služba za nezaposlene pomagala pri zapošljavanju, umjesto što je socijalni servis, možda bi mnogi ljudi ipak ostali u BiH. Ništa bolja slika nije u drugim institucijama.
Vele da je epidemiološka slika gora nego ikada. Dječiji vrtići su zatvoreni, a druge mjere naprosto se više niko ne usuđuje uvesti, jer nas to vodi ekonomskoj propasti. Uglavnom, sad primjenjujemo samozaštitu ili ponašanje prema vlastitoj savjesti.
Farsa ili socijalna distanca? Da li višesatno čekanje u ovakvim redovima predstavlja primjer odgovornog ponašanja? I zašto se mora na ovakav način svakog mjeseca evidentirati na Biro? I zašto sam Biro ne preduzme neki bolji metod, osim što ove ljude drže napolju i puštaju jedno po jedno unutra? I čega se zapravo plaše ovi mladi ljudi, kojih je preko 1.000 došlo da se evidentira kad se već odavno priča da i termoelektrana počne bijeli dim da ispušta kada se čuje da je neko dobio posao preko Biroa?
A sam Biro se izdaje za mjesto gdje se nezaposlene osobe profiliraju i svakoj se pristupa individualnom metodologijom, kako bi se sagledale sposobnosti i kompetencije! Čemu ova farsa, ova čudna predstava, kada je svakome jasno da se posao dobija stranačkim i političkim vezama, kako je i samo osoblje Biroa zaposleno. I kad Biroi budu smješteni u nekoj drugoj galaksiji, našim nezaposlenima će se reći: „Ko lično ne dođe, brišemo ga!“
