Ovaj Novopazarac koji već tri godine radi u jednoj privatnoj klinici u Sarajevu, gde je završio i specijalizaciju, odlučio je da godišnji odmor provede pomažući pacijentima u svom rodnom gradu.
“Potresle su me slike i snimci koje sam na društvenim mrežama i medijima video iz ovdašnje bolnice. Nisam mnogo razmišljao, shvatio sam da sam sada više nego ikada potreban mom gradu, porodici, prijateljima i poznanicima. Javio sam se kolegama, ponudio svoju pomoć, uzeo godišnji odmor i došao”, ispričao je Prelević za novopazarski radio Sto plus.
Navodi da je po dolasku u krugu bolnice zatekao veliki broj pacijenata, medicinara i volontera.
“Bila je zaista užasna atmosfera, maltene kao da je rat, ne bih znao kako to drugačije da dočaram. Tada je većina specijalista već bila obolela, a kolege u Dijagnostičkom centru su me dočekale srdačno, dali su mi zaštitnu opremu i odmah sam počeo da radim. Snimci pluća obolelih pacijenata su pristizali bez prestanka, svaki drugi sa obostranom upalom i bez ikakve naznake da će sve ovo stati”, prisjeća se prvog radnog dana u novopazarskoj Opštoj bolnici Prelević.
Ističe da su bili na ivici da proslave svaki uredan rentgen snimka pluća pacijenata, jer su to smatrali “malim trijumfom protiv koronavirusa”.
“Mislim da smo svi pogrešili potcenjujući težinu ove zarazne bolesti, među njima prvi ja. Mogli smo biti spremniji i disciplinovaniji, od vlasti, preko medicinara, do građana. Mogli smo ranije pozvati za pomoć, jer bi se ljudi odazvali, niko ne okreće glavu i ne zaboravlja svoj rodni grad, makar živeo u Australiji”, smatra ovaj mladi stručnjak.
Prelević dodaje da ga raduje što u novopazarskom Dijagnostickom centru “stasavaju dobri doktori, vedri i dobri ljudi, puni ljubavi prema medicini i čoveku”.
“Srećan sam što sam upoznao sjajne lekare Emina Madzovića, Ahma Habibovića i Belmu Lotinac, koji su mi mnogo pomogli u interpretaciji i pisanju nalaza, a nadam se da sam ja njima preneo svoja iskustva i znanje, koliko sa mogao i koliko nam je vrijeme dozvoljavalo. Osim njih, radiolozi koji su došli iz Kragujevca su bili prijatni i uvek na raspolaganju, sprijateljili smo se od prvog dana i dogovorili dalju saradnju”, kaže Prelević.
Iz Novog Pazara u Sarajevo odlazi “pomiješanih osećanja”, tužan zbog, kako navodi, “ogromne patnje i velikog broja preminulih građana”, ali i “ponosan kao nikad do sad na sve ljude sa ovih prostora”.
“Ponosan sam i ganut ogromnim srcima ljudi koja sve daju kada je najteže i najpotrebnije. Pokažite mi drugi grad gde možete ući u bilo koju apoteku i uzeti sve što vam treba za lečenje od ove bolesti, a da to ne platite, ako niste u mogućnosti. U Novom Pazaru to možete”, zaključuje Prelević.
