Nakon nemilog događaja, tom cestom je prolazio Selmir Šljivić, direktor preduzeća “Eko-Se” Živinice, koji je ugledao uplakanog dječaka. Šljivić je na svom Facebook profilu objavio ovu emotivnu priču koja je probudila mnoštvo pozitivnih reakcija.
Selmir Šljivić je za “Avaz” ispričao sve detalje ovog događaja. Kazao nam je da je taj prizor bio izrazito emotivan za njega, a vjeruje da bi bio i za svakog dobrog čovjeka.
– Vraćao sam se sa službenog puta, bio sam u Kladnju i potresen nekim dogodovštinama koje se inače dešavaju nisam vozio brzo kroz područje Kladnja i tada sam ugledao plavokosog dječaka. Vidio sam da dijete plače. Lijevom ručicom je pokrio uplakane oči, a u desnoj je držao kantice sa kupinama. Glava mu je bila pognuta. Ruke su mu se tresle. Ja sam nastavio voziti jer tu nisam mogao da stanem, nema mjesta za skretanje. Nastavio sam voziti još nekih 500 metara gdje sam se okrenuo i vratio nazad do dječaka. Prišao sam mu, dječak je jecao. Rekao sam mu da se ne brine, da mu neću nauditi. Upitao sam ga zašto plače, a on je rekao da su mu neki dječaci ukrali kupine – kazao je Šljivić.
Prodavač kupina na cesti M18, Brlošci, općina Kladanj. Plače jer su mu neki momci probali kupine, oteli iste i pobjegli….
Gepostet von Selmir Sljivic am Mittwoch, 19. August 2020
Otac dvoje djece
Kako nam je rekao, ni u jednom trenutku se nije premišljao da li treba da stane i pomogne dječaku jer je i sam otac.
– Ja imam dva sina. Po automatizmu sam u taj prizor i na to mjesto stavio svoje dvoje djece, kako bi se oni ponašali. Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da on više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to – ispričao nam je Šljivić.
– Na pitanje ko mu je otac, rekao je da ga svi zovu Bekrija, to mu je nadimak po kojem ga svi znaju. Za majku je rekao da je non-stop po doktorima i da je veoma bolesna. Rekao mi je pognute glave da ih je četvero djece u kući i da im roditelji ne rade – pojasnio je Šljivić.
Želi pomoći
Šljivić nam je rekao da je poželio da mu pomogne na bilo koji način. Taj prizor uplakanog i samog dječaka koji plače pokraj ceste nikada neće zaboraviti.
– Otišao sam nekih 500 metara i slikao sam ga jer želim da prodrmam učmalost ovdje i taj bezobzirni neosjećaj za slabe i ugrožene, a posebno za djecu. Objavio sam to što sam objavio misleći da će samo moji prijatelji na Facebooku to vidjeti, međutim ovakve reakcije su me pozitivno iznenadile – kazao je.
Dječak je preživio jako tužnu dramu, ali, kako Šljivić kaže, jako je važno da se nešto uradi po tom pitanju, da se pomogne takvim porodicama, jer nažalost, ovo nije jedina ovakva priča u Bosni i Hercegovini. Ovakvih, pa možda i težih priča ima mnogo.
– Pošto imam svoju proizvodnju namještaja, naumio sam da odem u kuću dječaka i pitam šta im treba od namještaja. Međutim, ovo je izazvalo lavinu pozitivnih komentara i mnogo ljudi se javilo sa željom da pomognu – rekao je Šljivić i jako je sretan što je pozitivna priča dobila odjek u javnosti.
– Ja lično još uvijek nisam uspio stupiti u kontakt sa porodicom dječaka, jer sam u svojim nekim poslovnim obavezama. Ali već sutra ili prekosutra planiram da odem pronaći kuću gdje živi ta porodica. Želim da im ponudim pomoć – istakao je Šljivić.
