Bio je učesnik Marša mira, kao i svake godine, u ekipi Crvenog križa Tuzlanskog kantona koja pruža sanitetsku podršku učesnicima na putu sjećanja za žrtve genocida u Srebrenici.
Međutim, Hadžibeganović ističe kako ne misli da je Marš mira bio povod i razlog njegove infekcije, te da ne može uprijeti prstom ni u koga jer je apsolutno nemoguće saznati od koga je zaraza prešla.
– Ono što je interesantno to je naprimjer da nikada ne možete biti sigurni kada ste i gdje ste pokupili virus jer postoji taj neki period inkubacije. Pojave se simptomi koji nisu tipični. Imao sam samo jedan dan, jedno poslijepodne povišenu temperaturu, a sutradan već temperature više nije bilo. Poslije sam imao neki kašalj, a to je nešto što ja povremeno imam zbog bolesti koje od ranije imao. Inače, sam 2009. godine operisan. Imao sam operaciju na srcu i od tada imam povremeno bronho opstrukcije. I to stanje koje sam imao sam tome pripisivao ili nekoj eventualnoj prehladi – kaže Mensur Hadžibeganović, koji je do 2009. godine radio na Klinici za dječije bolesti Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli, javlja “Anadolija”.
U vrijeme izolacije poštovao je sve mjere. Nije posjećivao ni nepokretnu majku kako ne bi proširio infekciju, a u izolaciji je bila i njegova kćerka koja radi na Odjelu onkologije na UKC Tuzla. Upravo je Hadžibeganović dobar dio svoje profesionalne karijere proveo liječeći virusne infekcije.
– Dobar dio svog života proveo sam liječeći respiratorne infekcije kod djece, znači bolesti disajnih puteva kod djece. Virusne infekcije su sastavni dio, odnosno oko 85 posto infekcija respiratornog trakta je virusnog porijekla. To je meni bilo poznato, odnosno nije bilo nepoznato, nije nešto s čime sam se tek sad sreo. Imao sam prema svemu tome pozitivan stav i znao sam da se trebam boriti na način da mirujem, da unosim dovoljno tečnosti, da uzimam lijekove i to je to – kaže Hadžibeganović.
Nakon penzionisanja postao je ljekar u Omladinskom košarkaškom klubu “Sloboda“ Tuzla, a nikada nije zanemarivao ni svoj angažman u Crvenom križu TK.
Veoma je važno, ističe, da znamo kako postoje inficirani ljudi koronavirusom koji nemaju nikakve simptome i koji su potencijalni prijenosnici zaraze. Stoga sugeriše da se poštuju mjere nadležnih institucija.
– Druga je stvar kada imate znakove bolesti, temperaturu, kašalj, bolove u mišićima, povraćanje i imate pozitivan test. Šta je sada bitno? Bitno je da ljudi koji imaju simptome pridržavaju se mjera kako ne bi zarazu prenijeli na nekog drugog. Svi preostali trebaju da se pridržavaju ovih higijenskih mjera o kojima se stalno govori. Nošenje maske, pranje ruku, socijalna distanca… Sve to na određeni način može biti put za spriječavanje širenja virusa – zaključuje Hadžibeganović koji je obavio nova testiranja i koji će se ponovo testirati za nekoliko mjeseci kako bi pratio kretanja u svom organizmu.
