“Nikad zaboraviti ono što se dešavalo, naravno, prije svega, mislim na žrtve i njihove porodice. To je ljudska dužnost, nikakva politika, kao čovjek to morate da pamtite. Ljudi koji su tada bili u Sarajevu, dobro se sjećaju tih scena i to je nešto što vi ne možete izbaciti iz glave. Odnosno, to je nešto što ne nestaje”, rekao je Komšić.
Kako je kazao, svake godine, pri ovakvim prilikama, kada svane taj dan, sjećate se onoga što se dešavalo.
“Nažalost, od tolikih nevinih žrtava koje su pale u BiH, ovo je mjesto na kojem je u jednom trenutku tako puno naših sugrađana izgubilo život, pokušavajući samo da prežive. Nije bila riječ o vojnicima, nikakvoj borbenoj aktivnosti, nego jednom masakru nad građanima Sarajeva koji nažalost nije bio jedini”, istakao je Komšić.
Odgovarao je i na pitanje novinara o jako malom broju prisutnih građana na današnjem obilježavanju navodeći da se “jednostavno rodila nova generacija mladih ljudi koji se toga ne sjećaju”.
“Nama, koji smo kroz sve to prošli, to nešto znači, to je nama ostavilo trag. Obilježeni smo do kraja života, ali ne bih rekao da Sarajevo zaboravlja svoje žrtve. Može biti manji, veći broj, ne bih to koristio kao mjeru za odnos Sarajeva prema svojim žrtvama. Mislim da Sarajevo kao grad i Sarajlije, kao građani ovog grada, ipak, dobro znaju šta se dešavalo i cijene nevine žrtve”, dodao je Komšić.
Građani i zvaničnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine, rodbina i prijatelji, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se Sarajlija koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine, u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu.
Minobacačka granata kalibra 120 mm, ispaljena sa agresorskih položaja na današnji dan 1995. godine iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu. Prisutni su još jednom ukazali na značaj njegovanja kulture sjećanja i čuvanja ovakvih zločina od zaborava.
U masakru koji se dogodio 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
