Iako je pandemija koronavirusa budžetu Srednobosanskog kantona umanjila prihod za nekoliko desetina miliona maraka, vlast ne odustaje od navika, poput isplate regresa, za šta je potrebno 2,4 miliona maraka. Istovremeno, ne brine ih teško stanje u privredi, te 1.600 radnika u realnom sektoru koji su izgubili posao. Zato za regres kažu: sve je po zakonu.
– Ne vezuje se regres za uspješnost poslovanja, to je zakonsko pravo uposlenih – kazala je Mirjana Plavčić, ministrica finansija SBK-a (HDZBiH).
Ovako je ministrica finansija kantona u kojem je, i pored 22 miliona maraka pristiglih od MMF-a budžet opet manji za desetine miliona maraka, pravdala donesenu odluku o isplati regresa u visini polovine prosječne plaće u Federaciji. Nikako prosjeku kantona koji, zbog uspješnog rada vlasti, godinama zauzima posljednje mjesto po visini prosječne plaće. I to je o zakonu.
A za to vrijeme kanton zbog pandemije bilježi 1.600 izgubljenih radnih mjesta u privredi koju čekaju novi problemi.
– Vjerovatno će doći do otpuštanja određenog broja radnika ukoliko se na vrijeme ne osiguraju potrebni ugovori za nastavak proizvodnje – istakao je Tahir Lendo, premijer SBK-a (SDA).
No, ugovori za nastavak proizvodnje i osiguranje objektivno mizernih plaća u realnom sektoru problem su privrednika, koji su prepušteni sami sebi.
– Nažalost, nas iz realnog sektora ništa ne iznenađuje, posmatrajući ponašanje od početka krize – navodi privrednik Šaban Rizvić.
Ponašanje vlasti ne iznenađuje ni građane, koji uz stalne izvještaje o zaraženim i preminulim od koronavirusa, mađioničarskim trikovima, nastoje preživjeti:
– Mi nismo ni za 11 plata, a kamoli za 13, to je sramota!
– Njima treba da mijenjaju auta, da imaju bolji život. Smiješno je pričati kako se ponašaju.
– Ti ljudi nemaju ni stida ni karaktera, da to sad urade.
I dok privrednici ovog kantona ulaze u nikad neizvjesniju jesen, zbog čega je izvjestan i nastavka pada prihoda u kantonalnom budžetu, vlast takvih briga nema. Jer dok je kredita domaćih ili međunarodnih, njihova primanja neće se vezivati za uspješnost poslovanja. Nego za zakone koje oni sami i donose
