Aktivnosti će se održati pod motom “Vrijeme je da prevencija i liječenje zaustave tuberkulozu”. Davne 1882. godine u martu otkriće uzročnika tuberkuloze objavio je njemački naučnik Robert Koch. On je za to otkriće dobio Nobelovu nagradu za medicinu 1905. godine.
Nakon svog otkrića želio je krenuti korak dalje, na područje liječenja tuberkuloze, koja je u to doba svake godine uzimala veliki broj ljudskih života. Napravio je preparat zvan tuberkulin, no njime nije uspio postići velik uspjeh. Ipak, njegova su nastojanja na tom polju bila važna za razvoj bakteriologije.
O tome kako je kasnije tuberkuloza u velikoj mjeri svladana primjenom vakcine kao preventive za razvoj te bakterijske bolesti razgovarali smo sa sarajevskim pulmologom Mahirom Tokićem.
“Tuberkuloza je u 19. i 20. stoljeću bila velika pošast za cijelo čovječanstvo. Veliki broj ljudi umirao je tada od ove bolesti, govorilo se o epidemiji. Pronalaskom tuberkulozne klice, odnosno uzročnika već se moglo govoriti na koji način će se uputiti i odrediti taj način tretiranja pacijenata”, prisjeća se Tokić.
Pronalaskom stretomicina liječenje tuberkuloze bilo je, dodaje, dosta olakšano, jer je to bio jedan od prvih lijekova koji je djelovao na tuberkuloznu klicu.
“Međutim, tuberkulozna klica je brzo stvarala rezistenciju na jedan lijek, stoga su se tražili i drugi oblici i načini kako da se liječi i shodno tome korištena je i druga terapija, drugi lijekovi koji su u kombinaciji jedni s drugima stvarali idealne uslove za rješavanje problema oboljelih od tuberkuloze”, govori Tokić, piše “Klix“.
Vakcinacija je, ističe, bila jedna od prioritetnih stvari koja je učinila da se djeca vakcinišu pri samom rođenju i na taj način je spriječeno obolijevanje od malignih oblika tuberkuloze.
“Ni područje bivše Jugoslavije nije bilo pošteđeno svih ovih uslova. Stvaranjem dispanzera za plućne bolesti uz ovu terapiju, tuberkuloza se počela uspješno liječiti. Nažalost, u početku je taj tretman liječenja trajao dvije godine, zatim je smanjen na godinu i po, pa godinu, a danas na šest mjeseci i to se tretira vrlo uspješno”, kaže.
Kada je riječ o situaciji u našoj zemlji, kaže da BiH spada u grupu zemalja koje više nisu na listi gdje je tuberkuloza bolest koja zauzima visoko mjesto.
“Sa 20 pacijenata na 100 hiljada stanovnika, mi spadamo u zemlje s niskim rizikom od obolijevanja od tuberkuloze. Ono što je značajno za našu zemlju jeste to da mi nemamo rezistentnih oblika tuberkuloze, što je vrlo značajno, jer su ovi oblici više zastupljeni u razvijenim zemljama kao što su SAD, Evropske države…, a za razliku od nas, mi smo do sada bilježili jedan slučaj takvog rezistentnog oblika tuberkuloze”, ističe Tokić.
Nekad se, nadovezuje se naš sagovornik, za tuberkulozu govorilo da je to bolest siromašnih. Danas je pak situacija potpuno drugačija.
“Naše službe koje su raspoređene po disfanzerima za plućne bolesti u FBiH veoma uspješno se bore i tretiraju oboljele od tuberkuloze, sa sarajevskom klinikom Podhrastovi, klinikom u Tuzli, bolnicom za plućne bolesti u Travniku i zasad možemo reći da nemamo ozbiljnih problema s oboljelima od tuberkuloze. Uslovi nisu više kao što su bili ranije, danas od tuberkuloze obolijevaju i osobe iz razvijenih zemalja, gdje je standard visok. U tim zemljama smatraju da nije potrebna vakcina po rođenju djeteta, dok je to kod nas još uvijek neophodno, što je jedan od preduslova za ovako dobre rezultate, odnosno mali broj oboljelih od tuberkuloze”, smatra Tokić.
