Dobiješ ljude koji nešto znaju o instrumentiranju, jave se na konkurs, dođu u operacionu salu i dalje se educiraju. Stiču znanje na osnovu iskustva starijih kolega. Ja sam prije osam godina došla tu i moja edukacija je počela tako što sam stalno bila u sali sa starijim kolegama od kojih sam jako puno naučila, kazala je instrumentarka Sajma Dacić, iz Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu
Kada netko spomene operacije, prvo na šta pomislimo su hirurzi koji ih obavljaju. Međutim, malo se zna o ljudima u operacionoj sali bez kojih, ni rad hirurga ne bi bio moguć – instrumentarkama i instrumentarima, piše Anadolu Agency (AA).
Instrumentari imaju vrlo važnu ulogu pri izvođenju operacija, od pripreme pacijenata i instrumenata, do asistiranja hirurzima. Vrlo često se kaže da su instrumentari domaćini operacionih sala. Oni su ti koji su odgovorni za sav potreban materijal za sve vrste operacija.
Sajma Dacić, odgovorna sestra Odsjeka za operacione zahvate i sterilizaciju u Općoj bolnici “Prim.dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu, govorila je o zanimanju o kojem se jako malo priča, a trebalo bi.
“Instrumentari su medicinske sestre tehničari u suštini, koje su obučene za poseban vid poslova koji uključuju predoperativnu pripremu samog pacijenta i instrumentarija potrebnih za obavljanje operacionih zahvata”, izjavila je Dacić.
Smatra da se njihova uloga može gledati sa više aspekata.
“Oni ustvari odgovaraju za sav potreban materijal prilikom izvođenja operativnih zahvata, sterilnost i broj instrumenata, broj zavojnog materijala i svega ostalog što se koristi za vrijeme operacije. Vrlo često se kaže da su instrumentari domaćini operacionih sala s obzirom na to da se Odsjek za operacione zahvate i sterilizaciju sastoji od više sala i da je to multidisciplinarna operaciona sala gdje se radi više hirurških grana. Instrumentari su odgovorni za sav potreban materijal za sve vrste operacija”, pojasnila je Dacić, navodeći da su oni, između ostalog, i čuvari sterilnosti svih instrumenata, odnosno sterilne tehnike u operacionoj sali.
Ona je u početku radila kao medicinska sestra – tehničar, a kasnije se odlučila za poziv instrumentara.
“U suštini, vi uvijek ostajete medicinska sestra – tehničar. Biti instrumentar je ustvari jedna vrsta zanimanja slična zanatu za koji treba vremena da se nauči. Najmanje dvije godine su potrebne da neko bude unutar operacione sale da bi se uopće mogao nazvati instrumentarom, odnosno, da bi bio sposoban da samostalno instrumentira i izvršava sve obaveze koje su vezane za taj posao”, kazala je Dacić.
Kako je kazala, trenutno raspolaže sa 25 instrumentara, od kojih su 23 sposobna da obavljaju sve vrste operacionih zahvata iz različitih grana hirurgije.
“Dvoje je još uvijek na edukaciji. U prosjeku dnevno imamo 35-40 operativnih zahvata. Tu spadaju veći i manji operativni zahvati”, istakla je Dacić.
Govoreći o značaju instrumentara u operacionim salama, istakla je kako je njihova odgovornost velika.
“Oni odgovaraju od samog ulaska pacijenta u operacionu salu, od sobe za prihvat gdje je smještena osoba koja prihvata pacijente, koja popunjava check-up listu da bi pacijent mogao ući u salu, gdje se utvrđuje identitet pacijenta i sve stvari koje su potrebne da bi bio spreman za ulazak u salu. Drugi instrumentar preuzima pacijenta i vozi ga u operacionu salu, stavlja ga na operacioni stol i obezbjeđuje ga u smislu da ne dobije opekotine u toku operativnog zahvata. Stavlja pacijenta u odgovarajući položaj, zavisno od operativnog zahvata”, pojasnila je Dacić neke od obaveza instrumenatara.
Treći instrumentar, prema njenim riječima, se sprema za operaciju tako što otvara instrumente potrebne za taj operativni zahvat.
“Za 90 posto operativnih zahvata koji se izvode kod nas u operacionim salama, instrumentari unaprijed znaju šta treba da pripreme, bez da pitaju hirurga, jer je to nešto što stalno radimo. Međutim, ukoliko su novi operativni zahvati, koje do tada nismo radili, tada nam hirurg posebno naglasi ukoliko mu nešto posebno treba”, naglasila je Dacić.
Budući da školovanja za instrumentara nema, znanje se stječe jedino radom, iskustvom i učenjem od starijih kolega.
“Nažalost, škola za instrumentare ne postoji. Sve se svodi na edukaciju. Dobiješ ljude koji nešto znaju o instrumentiranju, jave se na konkurs, dođu u operacionu salu i dalje se educiraju. Stiču znanje na osnovu iskustva starijih kolega. Ja sam prije osam godina došla tu i moja edukacija je počela tako što sam stalno bila u sali sa starijim kolegama od kojih sam jako puno naučila”, dodala je Dacić za AA.