Posljednjih sedam dana dnevni broj zaraženih u našoj zemlji nije ispod hiljadu, a prejučer je registrovano blizu 2.000. Pitanje koje se sve glasnije izgovara glasi “hoće li i kod nas uvesti lockdown?”.
Taj lockdown zavisi od svih nas pojedinačno, od poštivanja odnosno nepoštivanja mjera. Broj zaraženih ne diktiraju ni neodgovorni političari ni raštimani krizni štabovi ni nepostojeći ministri zdravstva, već mi, naše komšije ili sunarodnjaci na drugom kraju države ili u gradu pored našeg.
Poštivanje mjera vodi manjem broju zaraženih
Prema našim informacijama, do toga neće doći, barem sve dok zdravstveni sektor može podnijeti napore i svakodnevne udare i dok građani u većoj mjeri poštuju propise. Do kada će tako biti, ne zna se. Prije izbora, nakon izbora ili nikako!?
Prema mišljenju struke, da bi se suzbilo trenutno brzo širenje virusa, potrebno je mjesec dana lockdowna.
Time bi se presjekli tzv. prijenosni lanci, što bi rezultiralo rasterećenjem bolničkih kapaciteta, smanjenim prilivom teških slučajeva i manjim brojem oboljelih. No, pitanje koje se postavlja glasi šta bi bilo nakon toga i da li bi se opet za dva ili tri mjeseca desio ubrzan prijenos virusa?! Njemačka, Francuska, Belgija i druge jake evropske zemlje mogu podnijeti još jedan lockdown i s milijardama eura pomoći privredi da preživi i nastavi dalje. No, ovdje govorimo o BiH.
U opciji broj 2, mnogo povoljnijoj za sve, potrebno je da svi građani maksimalno poštuju sve naredbe i preporuke. Tada bi se sve moglo mnogo lakše prebroditi bez lockdowna. Život bi tekao svakodnevno, bez zatvaranja, ali uz maksimalno poštivanje epidemiološke mjere.
Da bi se građani pridržavali mjera, pored sopstvene odgovornosti, potrebni su i organi koji će maksimalno i dosljedno provoditi propisane mjere, a to su trenutno inspekcija i policija. Ukoliko bi policajci i inspektori dosljedno i bez razlike provodili sve mjere i naredbe smanjio bi se broj onih koji krše mjere poput neodgovornih vlasnika ugostiteljskih objekata.
Svjedoci smo, ipak, da se uprkos tome ponovo krše mjere pa se dovodi u pitanje i (ne)dovoljan angažman policajaca i inspektora odnosno njihova nedovoljna prisutnost na samom terenu i politika kažnjavanja.
Dakle, izbor je na svima nama. Nošenje maske, fizička distanca, redovno pranje ruku, smanjen broj kontakata, izbjegavanja odlazaka na mjesta gdje se okuplja više osoba, ukoliko je moguć rad od kuće… Ili ono drugo – lockdown, a šta on nosi sa sobom?
Lockdown = pečat na ekonomski slom
Stanovnici cijele BiH su na proljeće ove godine doživjeli blokadu, zatvaranje ili popularno rečeno lockdown. Policijski sat, zatvorene brojne prodavnice i ugostiteljski objekti, ograničeno kretanje mladima i penzionerima… Sve je stalo. Privreda je u tih nekoliko sedmica krahirala, što mnogi osjete i danas, a pravi izazovi tek predstoje.
Hiljade osoba je ostalo bez posla, mnogi su bili prisiljeni ugasiti svoje biznise, a vlasti nisu pružile dovoljnu dozu novca u finansijskoj injekciji prema posrnuloj privredi, uprkos suprotnim tvrdnjama. Gubici se mjere u milijardama eura,piše Klix.
U tom periodu, od kraja marta i do sredine aprila, dnevni broj zaraženih prosječno je bio 50 na području cijele BiH. Istina, tada se mnogo manje testiralo, ali i znalo o koronavirusu za razliku od danas. Granice su se hermetički zatvorile, a ljudi najviše vremena provodili u svojim domovima. Ono što je sigurno jeste da su tada, na početku, svi na određeni način bili uplašeni od nepoznatog. A takav strah je vodio ka većoj pažnji i poštivanju naredbi i preporuka koje su svakodnevno izdavali nadležni.
Bližilo se ljeto i nada da će virus posustati, a onda i nestati. No, to se nije dogodilo, a BiH je nastavila konstantno bilježiti sve veće dnevne brojeve zaraženih. Da li je virus mutirao, da li na veće širenje virusa utječe i hladnije vrijeme ili jednostavno mnogi građani ne poštuju ni one osnovne preporuke o nošenju maski, fizičkoj distanci i pranju ruku, možemo nagađati.
Poštujmo mjere i čuvajmo zdravlje, ali i ekonomiju koja je pola zdravlja.
