Iako već danima Bosna i Hercegovina ima u regiji na dnevnoj bazi najveći broj umrlih uz stalan rast novozaraženih, federalni organi smatraju da ne treba uvoditi vanredno stanje. Milićević je tako ustvrdila da Vlada FBiH nema pravo nametati stanje nesreće, mada je u martu bila druga priča. Razlog za takvu odluku je u pitanju – ko će preuzeti brojne nove finansijske obaveze koje proističu nakon uvođenja stanja prirodne nesreće.
Podsjetimo, u pravnom smislu BiH nema mogućnost proglašenja vanrednog stanja, a pandan toj odluci je stanje nesreće. Time se daje pravni osnov za djelovanje o svim ključnim pitanjima po skraćenim procedurama. To podrazumijeva nabavku opreme, angažiranje ljudstva i svega potrebnog za suzbijanje pandemije.
Tako je u prvom valu COVID-19 Vlada FBiH 16. marta proglasila stanje nesreće. Na određen način stao je život, protok ljudi i roba, brojne firme su “zamrznule” svoje postojanje. Po okončanju stanja nesreće donesen je Zakon o ublažavanju negativnih posljedica, u javnosti poznatiji kao “koronazakon”
Ovim zakonskim dokumentom predviđeno je subvencioniranje doprinosa za obavezna osiguranja u iznosu približno 240 KM mjesečno po svakom zaposlenom, obustavu obračuna i plaćanje zatezne kamate na javne prihode, prekid svih upravnih, parničnih, vanparničnih i izvršnih postupaka za vrijeme stanja nesreće, kao i uspostavu Garancijskog fonda. Vlada FBiH je iz aranžmana sa MMF-om uspjela osigurati više stotina miliona KM pomoći privredi i što je, bitno istaći, kantonima koji su dobili 200 miliona KM. Također, isplaćeno je i općinama ukupno 30 miliona KM.
I kantoni su, svaki ponaosob, donosili svoje “koronazakone” i uredbe, ali su se i dalje u velikoj mjeri oslanjali na pomoć federalnih organa, iako njihovi budžeti nisu mali. Tako je i ovaj put, pa je samo Zapadnohercegovački kanton proglasio stanje nesreće, iako u njemu nije tako teška epidemiološka situacija kao što je recimo u Kantonu Sarajevo, Bosansko-podrinjskom ili Tuzlanskom, prenosi “Faktor“.
Kantonalne vlasti uprkos teškoj zdravstvenoj situaciji svjesno izbjegavaju proglasiti vanredno stanje jer znaju da bi im to dodatno opteretilo budžete. Ili nemaju sluha, znanja i organizovanosti kao što je slučaj u KS pa tako ni nakon osam-devet mjeseci od pojave koronavirusa ne postoji izolatorij osim onog na Podhrastovima, koji je u u sklopu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Umjesto što se lutalo po smještajnim kapacitetima studentskog i srednjoškolskog doma, moglo se ranije odvojiti parče od “kolača” od skoro milijardu KM, koliko iznosi budžet KS, pa u najtežu zimu od agresije na BiH ući spreman. A cijena za nečinjenje neophodnih i logičnih poteza je najskuplja moguća – ljudski životi.
