S obzirom na promjene koje su nastale na nivou bivše države bilo je jasno do se tada postojeća ne mogu zadržati. Februara mjeseca 1991. godine u dnevnom listu «Oslobođenje» pojavio se članak prof.dr. Envera Imamovića u kojem se govorilo o njenim historijskim državnim obilježjima. Tekst su pratili likovni prilozi koji se odnose na grb i zastavu srednjovjekovne bosanske države. Članak je bio smišljeno datumski tempiran jer se upravo tog dana vodila skupštinska rasprava o potrebi promjene državnih obilježja. Grb i zastava jedne države predstavljaju i simbole matičnog naroda te države, bez obzira na raznolikosti koje postoje.
Namjera napisa je bila da se u predstojećoj raspravi o tom pitanju pođe od historijske tradicije, odnosno da se reafirmiraju obilježja iz vremena srednjovjekovne bosanske države. To je imalo odjeka. Na zajedničkoj sjednici Vijeća Skupštine SR BiH održane 27. februara 1991. godine, na prijedlog 86 poslanika donijeta je Odluka da se pristupi promjeni Ustava SR BiH donošenjem ustavnog zakona o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine. Predloženo je da se rješenje za novi grb države temelji na historijskoj tradiciji srednjovjekovne bosanske države, shodno objavljnom članku u Oslobođenju.
Bilo je više razloga za ovo opredjeljenje. S obzirom na višenacionalnu, viševjersku i multikulturnu specifičnost Bosne i Hercegovine pošlo se od pretpostavke da će ova rješenja biti prihvatljiva svim narodima koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom matičnom zemljom i domovinom. Ispred Komisije za ustavna pitanja SR BiH, imenovana je stručna komisija koju su sačinjavali naši onovremeni eminentni historičari na čelu sa prof.dr. Enverom Imamovićem. Komisija je nakon nekoliko mjeseci rada završila zadatak i u decembru 1991. godine obavljena je javna rasprava o
predloženim rješenjima. U raspravi su učestvovala reafirmisana kulturno-prosvjetna društava: “Preporod”, “Napredak”, "La Benevolencia" i "Prosvjeta". Cilj je bio da se ponuđeni prijedlozi usaglase, iznesu sugestije i eventualno prihvate.
“Preporod”, “Napredak” i “La Benevolencia” su u potpunosti podržali prijedloge, dok ga je “Prosvjeta” odbila. Njihovi predstavnici su tražili da Bosna i Hercegovina ima tri zastave, od kojih bi jedna bila srpska trobojka. Prijedlog za grb je bio da Bosna i Hercegovina ima tri grba od kojih bi jedan bio srpski sa orlom i ocilima. Ovaj prijedlog Komisija nije prihvatila. Bez obzira na drugačiji stav SKPD Prosvjeta, Komisija je svoj prijedlog uputila Vijeću Skupštine SR BiH i time je stručni tim završio svoj dio posla. Prijedlog je trebao ući u ustavnu proceduru, i po prihvatanju, rješenja bi ušla u službenu upotrebu. Do toga nije došlo jer je u međuvremenu otpočela
agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Usvajanja po hitnom postupku
Početak ratnih dejstava i formiranje prvih odbrambenih snaga koje su stale u odbranu naroda i zemlje, hitno je nametnulo potrebu za obilježjima kojim će se branioci raspoznavati u borbi sa neprijateljem.
Isti je bio slučaj s državnim obilježjima. Stara su napadom JNA i raznih četničkih formacija u narodu
postala omražena i kao takva nisu dolazila u obzir.
U takvim okolnostima prof. Enver Imamović i jedan član stručne Komisije, dizajner Zvonko Bebek, (ostali članovi su napustili grad), pozvani su od strane tadašnjih vlasti da hitno dovrše rad na državnim obilježjima koja će odgovarati nastalim potrebama. Zadatak je završen i ponuđeno rješenje se i u ovom slučaju temeljilo na historijskoj podlozi obilježja srednjovjekovne bosanske države.
Grb. Podloga za grb je bio prikaz potpunog državnog grba koji se nalazi na poznatom zlatniku kralja Tvtka kao i na državnim pečatima bosanskih kraljeva. U svim slučajevima grb ima izgled srcolikog štita s plavom podlogom koju dijeli poprečna greda u dva polja sa po tri ljiljana u svakom polju. Zastava. Uporište za novu zastavu je i u ovom slučaju bila historijska podloga. Na državnom grbu kralj
Tvrtko je prikazan na konju s dugim kopljem na kojem vihori zastava sa šest ljiljana. Iako nije poznato koje je boje bila, s obzirom na heraldička pravila koja u veksilogiji zahtijevaju da se sadržaj azurno- plave boje, kakvu ima starobosanski grb, stavlja na bijelu podlogu, pa je shodno tom pravilu starobosanska zastava svakako imala bijelu boju.
Zlatni ljiljan
Ljiljani imaju hiljadugodišnju tradiciju u Bosni. Najstariji njegov nalaz je iz Ilidže, urezan na jednu
posudu od prije 2000 godina. S obzirom da je cvijet ljiljana i srednjovjekovnoj Bosni bio izuzetno
omiljen i da je kao znak korišćen u svim sferama privatnog, javnog života (nakit u obliku ljiljana, sobne
tapete, u ukrasima knjiga, na stećcima itd), odlučeno je da se ljiljan reafirmira i da u našem vremenu
opet postane prepoznatljiv znak suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine.
Armijska obilježja
Već u prvim akcijama odbrane Sarajeva i čitave BiH, pojavila se potreba za oznakama kojim će se
branioci međusobno raspoznavati u odnosu na neprijateljske snage. Imajući u vidu državno-pravni i
kulturno-historijski kontinuitet bosanske državnosti, išlo se za tim da se taj kontinuitet naglasi i u
ovom slučaju. Predloženo je da obilježje oružanih snaga R BiH bude gore opisani državni grb s
dodatkom dva ukrštena mača – simbolom političke i vojne moći srednjovjekovne bosanske države.
Predloženo je da zastava Armije Republike Bosne i Hercegovine bude ista kao državna s dodatkom
ukrštenih mačeva.
Prihvaćanje i zvanično usvajanje ponuđenih rješenja
Predsjedništvo R BiH je na svojoj sjednici od 4. maja 1992. godine (Uredba br. 02-011-343/92.) bez
primjedbi prihvatilo ponuđeno rješenje za državni grb i zastavu čime su navedenog datuma ta dva
obilježja postala zvanična državna obilježja R BiH, kao privremeno rješenje, dok su Prečišćenim
tekstom Ustava R BiH (Službeni list R BiH, br. 5/93.) članom 7. (za grb) i članom 8. (za zastavu) ista
rješenja bila usvojene kao trajno rješenje.
Predsjedništvo R BiH je na svojoj sjednici od 1. augusta 1992. godine (Pr.br.1263/92.), bez primjedbi prihvatilo ponuđeno rješenje za armijska obilježja: armijsku zastavu, armijski grb i armijske činove Oružanih snaga RBiH, čime su postala zvanična obilježja Oružanih snaga RBiH.
Državna obilježja Republike Bosne i Hercegovine, pod kojim je naša država primljena 22.maja 1992. godine u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija, prihvaćena su od strane svih građana Bosne i Hercegovine i kao narodna obilježja.
To su obilježja matičnog naroda Bosne, Dobrih Bošnjana, Bošnjaka, Bosanaca. Vrijeme je da se kao takva reafirmiraju jer je država Bosna i Hercegovina 2. februara 1998. godine dobila nova državna obilježja, čime su historijska obilježja (grb i zastava sa ljiljanima) ostala da žive kao obilježja matičnog naroda zemlje Bosne gdje god u svijetu da danas žive .
Svim građanima Bosne i Hercegovine u domovini i inostranstvu čestitamo Dan državnosti 25. novembar, koji je bio jedan od temeljnih pretpostavki za provođenje referenduma o nezavisnosti i na koncu međunarodnog priznanja naše domovine.
VKBI
