Jedan sarajevski gimnazijalac se bar za kratko pobrinuo da se u sumornom medijskom mozaiku Bosne i Hercegovine, obilježenom političkim nesuglasicama, prijetnjama opstanku države, korupcijom i crnim pandemijskim statistikama, pojave pozitivni sadržaji.
„Iznenadilo me je to što je cijela BiH bila preplavljena vijestima o tome da je jedan Sarajlija osvojio zlato u takmičenju iz matematike u Velikoj Britaniji. Taj interes pokazuje da je i sama država počela cijeniti uspjehe svojih učenika i talenata. Jako mi je važno što sam mladima u BiH pokazao da trebaju slijediti svoje snove. Ja sam svoje slijedio. Zahvaljujući znanju i dobrim ocjenama uspio sam kao Bosanac doći u Veliku Britaniju sa željom da postanem matematičar i fizičar. To je i meni prije 4-5 godina izgledalo nemoguće”, kaže Din Ammar Tolj.
Posebno ponosni na njegov Zlatni certifikat, osvojen na matematičkom takmičenju srednjoškolaca iz cijele Velike Britanije, kako kaže, bili su njegovi roditelji Samra i Tomislav, porodica, kao i nastavno osoblje i učenici Druge gimnazije u Sarajevu, koji pripremaju učenike i za IB (matura u zemljama engleskog govornog područja). To znači da mu je ova sarajevska gimnazija dala temelj jer ima u ponudi smjer IB odnosno MYP, koji na englelskom jeziku priprema srednjoškolce za univerzitet u zemljama engleskog govornog područja na cijelom svijetu. Uz medijsko glorifikovanje njegovog uspjeha, satisfakcija za ovog mladog Sarajliju bile su i čestitke sarajevskih opštinskih i kantonalnih zvaničnika i resornog ministarstva. To mu, kaže, budi nadu da će mladi Bosanci i Hercegovci u očima vlasti postati bar malo važniji.
Din Ammar Tolj – DW.com
Za njegovu majku Samru Islamović je ovaj uspjeh, kako kaže, bio očekivan, jer je Din Ammar „uvijek imao jasne ciljeve pred sobom, vrijedno učio i volio izazove”. Drago joj je, kaže, i zbog velike medijske pažnje, ali bh. društvu zamjera sljedeće: „On je uvijek bio takav. I prošle godine se takoreći iż čiste znatiželje prijavio na isto takmičenje i osvojio Srebrni certifikat. I u BiH je postizao fantastične rezultate, ali se o tome nije izvještavalo. Čini mi se da naša djeca moraju otići vani da bi se znalo za njihove uspjehe.”
Zlatni certifikat u Engleskoj kruna je njegovih dosadašnjih uspjeha koji sežu od osnovne škole, preko kantonalnih i takmičenja na nivou Federacije BiH, pa sve do osvojenog Srebrnog certifikata na prošlogodišnjoj matematičkoj smotri britanskih srednjoškolaca.
Školovanje vani u doba korone
Din Ammar Tolj je kao jedan od najboljih učenika Druge gimnazije dobio stipendiju koju sponzoriraju britanskim lordovi da treći i četvrti razred završi u londonskoj školi Brentwood.
„Teško mi je palo razdvajanje od roditelja i sredine u kojoj sam živio 16 godina. Sarajevo, iako mi se neki aspekti života u njemu nisu dopadali, volim. Ipak, sistem školovanja ovdje je dosta ležerniji i više pažnje se posvećuje praktičnoj primjeni stečenih znanja u svakodevnom životu i budućoj karijeri učenika“, kaže Tolj.
No, širenje pandemije dovelo je do zatvaranja školskih ustanova u Engleskoj u martu 2020. Din Ammar se morao vratiti u BiH, da bi ponovo došao u Englesku u avgustu, kada je počela nova školska godina.
„Privatne škole, poput ove, se trude da ostanu otvorene, jer one žive od novca za školarinu koja je veoma skupa. Sada redovno posjećujemo nastavu. Obavezno je nošenje maski i držanje distance. Svi razredi su odvojeni i nemaju međusobnog kontakta. Na taj način se, u slučaju pojavljivanja infekcije koronavirusom, izoluje samo taj razred, a ostali i dalje dolaze u školu.“
Uprkos činjenici da engleske škole svakih šest sedmica imaju raspust i ukupno sedam raspusta godišnje, Din Ammar zbog vladinih mjera o suzbijanju širenja infekcija koronavirusom, ne može putovati u BiH, jer bi po povratku morao u karantenu. Roditelje nije vidio od avgusta ove godine. Protekli raspust je proveo kod mamine rodice u Berlinu, usavršavajući malo njemački kojim solidno vlada. Nada se da će u decembru ponovo u rodno Sarajevo.
„Mladi u BiH su postali glasniji”
Iako su ga interesovala dešavanja na minulim lokalnim izborima u BiH, Din Ammar ih zbog obaveza nije mogao pratiti kroz medije. O svemu su ga informisali roditelji. Rezultate izbora tumači kao pozitivan znak.
„Mislim da se situacija mijenja i da mlade generacije postaju glasnije. Mislim da će mladi ljudi koji slijede svoje snove izabrati bolje političare i one koji će im pomoći da te snove ostvare.“
Smatra i da su podjele najštetnija pojava u bh. društvu.
„Tek kada se dođe u jednu sredinu poput ove škole u kojoj se ljudi iz svih krajeva svijeta druže i uvažavaju, shvati se koliko su te podjele u BiH besmislene. Zato se ovdje u Engleskoj osjećam slobodnije. Mnogi moji vršnjaci u Sarajevu i BiH, bar oni s kojima sam se družio, imaju taj internacionalni mentalitet i otvorenost. Sada je vrijeme da dalje razvijamo taj mentalitet i tek tada će nam svima biti bolje.“
Budućnost je na Zapadu
Mladi talenti, poput Dina Ammara Tolja, koji imaju jasne predstave o onome šta žele postići, ostvarenje svojih ambicija ne mogu postići u okviru bh. visokoškolskih ustanova.
„Planiram studirati fiziku i filozofiju na nekom od evropskih, kanadskih ili američkih univerziteta. Žao mi je što naši univerziteti ne mogu pružiti slične mogućnosti“, ističe on. Pogotovo zato što se već sada ovog bh. srednjoškolca interesuju referntni zapadni univerziteti.
A do ovakvog uspjeha ne bi došlo da i tata Tomislav Tolj nije kupovao Din Ammaru knjige iz fizike i matematike i stalno uz pomoć bake Antonije vježbao s njim, dok se mama brinula da dobije bolju ocjenu iz likovnog. “Da je na mamu sada bi crtao Mona Lizu”, šali se Tomislav.
Din Ammarova majka nikada nije sumnjala u uspjeh ovog mladog bh. talenta: ”Mi smo se navikli da on stalno postiže dobre rezultate. Još je u drugom razredu gimnazije objavio sopstvenu zbirku zadataka iż matematike, koja se danas u njegovoj školi koristi kao udžbenik i ovo je samo očekivani slijed u njegovom razvoju.”
Din Ammar Tolj želi što više toga vidjeti, dalje se razvijati, učiti i putovati: “Odrastao sam u multikulturnoj porodici i gradu u kome sam imao sreću da upoznam ljude različitih tradicija i kultura. To me oduvijek ispunjavalo. Zato i želim proširiti svoj horizont. A jednog dana ću se, nadam se, vratiti u BiH i pomoći razvoju društvene i akademske zajednice.“
