Ekonomska devastacija i poticanje teških međunacionalnih podjela Stranku demokratske akacije (SDA) i Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) bi moglo koštati gubitka vlasti u Mostaru, na izborima koji se održavaju 20. decembra, prvi put od 2008. godine, nakon presude Evropskog suda za ljudska prava i snažnog pritiska međunarodne zajednice, napominju analitičari.
Štefica Galić, nagrađivana aktivistica za ljudska prava i urednica portala Tačno.net iz Mostara kaže da, uprkos dugogodišnjoj blokadi, grad još uvijek ima potencijala da prevaziđe podijele i započne novo poglavlje.
Mostar je prvi pravi test za HDZ BiH i predsjednika Dragana Čovića na ovogodišnjim Lokalnim izborima u zemlji, ali još veći test za njihove koalicione partnere iz SDA, stranke koja se nakon gubitka vlasti u Sarajevu suočava sa nezadovoljstvom članstva, uključujući i neke ključne ljude, poput bivšeg državnog premijera Denisa Zvizdića.
Građani Mostara nisu imali izbore dva izborna ciklusa, dakle punih osam godina. Za to vrijeme Mostarom su upravljali HDZ i SDA. U kakvom političkom, ekonomskom, društvenom stanju Mostarci dočekuje nove izbor?
– Nakon 12 godina u Mostaru će se održati lokalni izbori. Mostarcima je dozlogrdila, blago rečeno, neodgovorna i bahata vladavina HDZ i SDA koji su besprizorno trgujući njihovim životima i imovinom grad doveli u stanje potpunog rasula. Gradski oci umreženi raznim interesima građane su držali u stalnom strahu od novih sukoba ili izmišljenih ugroza sa svojih platformi za širenje mržnje i nacionalžurnalista, opoganili ili uništili što god su dotakli – nestajala je milionska društvena imovinu bez ikakve odgovornosti, zapošljavali u duple gradske institucije svoje poslušnike dijeleći tako i grad i ljude a osiguravajući svoj o(p)stanak na vlasti. Mostar danas ima puno nezaposlenih, svi rade nešto u fušu jer ne mogu preživjeti drugačije, a ova epidemija je sve dodatno pogoršala. O zdravstvu i školstvu da ne govorim sve je ‘puta dva a u stvarni nijednom’. Ovi izbori nada su da će se vratiti Grad građanima koji ga vole i žele graditi da bude grad svih njegovih građana: nepodijeljen, čistiji, sigurniji, uređeniji, gdje neće biti najvažnije pripadnost vjeri ili naciji… Puno je abnormalnosti koje su nametnute i postale normalne u Mostaru zadnjih trideset godina i treba ih mijenjati.
Hoće li SDA-u i HDZ-u nakon svega biti teško zadržati vladajuće pozicije?
– Vidjet ćemo šta će građani izabrati, ako im je ova vlast dobra onda će ostati ako nije izabrat će drugu i gotovo. Meni nije dobra nikakva nacionalistička kleptokratska vlast. Ni mnogima. Predugo su na svim pozicijama dvije nacionalističke stranke ali vidno su uzdrmane rezultatima izbora i ponovnim ‘svitanjem’ u BiH. Nadam se da će ‘svanuti’ i Mostaru. Oni su već spremili razne varijante i planove ko će s kim, ko ima gdje kojeg spavača kad bude trebalo – a trebat će – kako uz pomoć pojedinaca iz vjerskih zajednica animirati glasače da osvoje ponovo vlast. Nije im dovoljna spoznaja da su se ogadili najvećem dijelu građana i oni i njihove politike ‘vlastitih džepova’. Građani žele samo normalan život. Zar je puno željeti normalne političare koji će graditi ovaj Grad a ne betonirati ratne podjele i namicati samo sebi i svojim poltronima pljujući u lice ostalima. To je nenormalno stanje koje ne može vječno trajati. Ali – do nas je. Imamo šansu to promijeniti krajem decembra.
Dakle, Mostar je evidentno podijeljen grad. I to je politički koncept kojeg, vrlo otvoreno, zagovaraju vladajuće etno-nacionalne politike. Vi, pokazujete, imate drugačiji pogled na budućnost Mostara. Mislite da ljudi trebaju živjeti zajedno, a ne jedni pored drugih. Koliko je uopće realno očekivati da građanske stranke poput u Sarajevu dođu na vlast i u Mostaru?
– Realno ili ne građani to sanjaju jer je svima preko glave dosadašnje mostarske ‘etno demokracije’. Da, nažalost, Mostar je podijeljen grad zidovima koji se ne vide. Ne toliko među građanima koliko su zvanične nacionalističke politike i njihova neprestana trvenja u javnom prostoru, mada tajno oni se dobro slažu jer su im interesi isti. Niko od njih stvarno ne voli ovaj grad jer ako su ga jučer rušili kako će ga ti isti danas graditi. Njihova politika je trajni status quo zaleđenog konflikta i nerješivosti svega, bez odgovornosti i ikakvog napretka društva, ekonomije, kulture… današnji mladi ljudi ne poznaju jedni druge jer žive u svojim vlastitim etničkim getima. Kako će se onda družiti i stvarati prijateljstva ili vjerovati jedni drugima. Dug će to biti put.
Bilo bi važno početi rješavati zajedničku muku svih nas – komunalna pitanja u gradu: obnova ruševina koje ne samo što užasno izgledaju već i ugrožavaju živote ljudi, problem deponije smeća Uborak, kolektore otpadnih voda, obrazovanja – provođenje presude o ukidanju dvije škole pod jednim krovom, unaprjeđenjem zdravstva, turizma, kulturnog naslijeđa, zaštitu antifašističkih spomenika, digitalizaciju izbornog procesa… Morala bi se priznati istina o ratnoj prošlosti, zločinačkoj hercegbosanskoj politici i zatraži oprost od žrtava, kazniti zločince i onda iskreno početi razgovarati kako upravljati gradom kojega niti poznaju niti vole najveći dio onih koji njime danas upravljaju. Dosta nam je svima lažnih priča o ‘hrvatskom pitanju, šampionima na europskom putu, o majorizaciji, ugrozama, najmalobrojnijem konstitutivnom narodu, o popunjenju hrvatskog pereca…’ Zato bi Mostarci trebali glasati na ovim izborima za građanske stranke, za nove normalne mlade ljude, neopterećene nacionalizmom, koji bi mogli radeći zajedno mijenjati sve ovo što se godinama pogrešno radilo, uništavalo, rušilo. Treba graditi ovaj grad gradskije i ljepše za sve njegove građane jer samo to bi moglo donijeti bolje dane za sve nas.
Vjerujete li da vrijeme odgaja nove mlade generacije koje će je u jednom trenutku odbaciti podijele u zemlji, ili su etno-nacionalne politike sposobne uvijek iznova stvarati nove generacije koje odbacuju dijalog?
– Već dolaze mlade generacije koje kritički promišljaju, koje otvorenih oči gledaju svijet oko sebe spoznajući da nije sve onako kako im se službeno nameće, bune se studenti na Sveučilištu… Ima i onih radikalnih rušitelja ili onih koji bježe odavde da se nikad više ne vrate ali i onih koji pristaju umrežiti se sa vladajućim nacionalistima i šutjeti zauvijek u svojoj financijskoj sigurnosti zatvorenih očiju. Nažalost jedna generacija je ‘uzgojena’ u fašizmu i za nju će biti teže ali vjerujem da će mladi ljudi vremenom spoznati istinu ali i zablude u kojima su odgajani i tavorili godinama i krenuti graditi bolje i pravednije društvo. To je neminovno.
Nagrađivana ste novinarka i aktivistica za ljudska prava. Vaši tekstovi i vaš rad su otvoreno subverzivni. Koliko je danas teško živjeti ideju kosmopolitizma u etnički podijeljenom društvu?
– Nije lako ali to je moj vlastiti izbor. Ne želim živjeti po nametnutim nacionalističkim normama, ja imam svoj vlastiti moralni kompas i opredjeljenje i niko mi ne može ni milom ni silom nametnuti nešto što se kosi s tim, koliko god me to koštalo.
Šta ste pomisli kada ste saznali da će vam biti dodijeljena vrijedna nagrda Johan Philipp Palm za slobodu govora prije dvije godine, ili kada je u vašu zaštitu stao njemački Bundestag?
– I danas mi je to nevjerovatno ali i najljepše životno iskustvo. Kad živite u okruženju koje vas nagrađuje degenekom, oduzimanjem imovine, vrijeđanjem, pljuvanjem, izopćenjem i odjednom s druge strane svijeta vam dođe nagrada koju nikad ni sanjali niste – e to je neopisivo. Njemačka me je nagradila i zaštitila a ne moja zemlja. Sama ceremonija nagrade je bila dirljiva i veličanstvena. Ljudi su stajali na nogama, pljeskali, plakali dirnuti mojim obraćanjem, otpjevali tako stojeći pjesmu ‘Sage nein’. Od suza i snažnih emocija nisam mogla gledati. Kasnije su mi prilazili čestitali… Jedan profesor mi je rekao da nije plakao od djetinjstva a da je zaplakao slušajući moj govor. Jedna gospođa je iz istog razloga došla zagrliti me na aerodrom kad sam polazila kući. Sve je bilo iskreno, dirljivo, sa stilom i čistom emocijom. Nestvarno! To mi daje snagu da idem dalje, da je moja borba ispravna i podržana od ljudi i zemlje koja je mjera stvari svima u svijetu. Ponosna sam i zahvalna ljudima koji su to prepoznali.
Politička situacija u BiH dobrim dijelom ovisi od politika susjedne Srbije i Hrvatske. Nedavno ste ministru vanjskih poslova Hrvatske Gordanu Grliću Radmanu odgovorili vrlo grbo, da se odmakne od BiH. Kako vidite trenutnu ulogu Hrvatske na stanje u BiH?
– Opasna je i agresivna politika omalovažavanja suvereniteta BiH i njenih institucija što je konstantno provode Srbija i Hrvatska, bivši agresori na našu zemlju. Danas se ta agresija provodi diplomatsko-političkim pritiscima, prljavom nacionalističkosecesionističkom politikom, Miloševićevom i Tuđmanovom neostvarenom ratom snu devedesetih. Posebno je gadljiva politika ‘zabrinutosti službenog Zagreba’ i lobiranje po EU od desničara Radmana, Željane Zovko, Kitarovićke, do Plenkovića, Milanovića i drugih uz pomoć bjelosvjetskih hohštaplera. Da ne govorimo o njima kao utočištima za odbjegle ratne zločince i kriminalce u oba smjera. Da trudbenici iz BiH ne odustaju dovoljno se samo prisjetiti nedavnog sramotnog istupa Dodika i Čovića pred Vijećem sigurnosti UN. Kakav je to narod koji ih može nazivati ‘svojim predstavnicima’ ili glasati na izborima za njih, nikad neću razumjeti. Uzalud im snovi da će BiH ikada moći uništiti, ratom ili mirnodopskim prljavim malverzacijama – pokušali su nekoliko puta ali avaj. Imamo mi puno pozitivnih i normalnih ljudi i nastojanja i zato znam – živjet će ova zemlja i njeni dobri ljudi jer su je otvorena uma i srca gradili, za nju se borili i nikad nikoga nisu napadali. Živjet će jer je to pravedno, prenosi AJB.
