Lijek Veklury remdesivir koji se koristi za liječenje oboljelih od COVID-19 prodaje se u nekoliko privatnih apoteka u Sarajevu iako ne bi smio!
Potvrđeno je to u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH koja se pozvala na Sažetak Evropske agencije za lijekove da se Veklury remdesivir izdaje isključivo u zdravstvenim ustanovama i pod nadzorom ljekara, piše Fokus.
Istina je da lijek ima uslovno odobrenje Evropske agencije za lijekove za stavljanje u promet na području Evropske unije, ali je također jasno da se lijek nigdje ne može kupiti u maloprodaji izuzev u BiH.
Slučaj prodaje Veklury remdesivira u BiH čini se sporan i zbog činjenice da je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zahtijevao hitnu isporuku ovog lijeka, a nije ga besplatno stavio u upotrebu za svoje pacijente, nego je omogućio interventni uvoz privatnoj kompaniji koja ga distribuira privatnim apotekama.
Cijena liječenja remdesivirom, koji smo pronašli u nekoliko privatnih apoteka u Sarajevu, kreće se oko 5.500 KM za jednu terapiju, koja podrazumijeva uzimanje šest ampula, uz napomenu da liječnik treba procijeniti od slučaja do slučaja kolika doza je zaista neophodno.
– Veklury je po sastavu remdesivir, u dozi od 100 mg, koncentrat za rastvor za infuziju i prema odobrenom Sažetku karakteristika lijeka smije se primjenjivati isključivo u zdravstvenim ustanovama, odnosno njegova primjena mora biti pod nadzorom zdravstvenih radnika. Jasno je da se predmetni lijek niti u bilo kojem slučaju ne smije naći u maloprodaji, odnosno apotekama, jer se on izdaje isključivo u zdravstvenim ustanovama pod nadzorom – odgovorili su u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Lijek remdesivir nije registriran u Agenciji niti ima odobrenje te institucije da se njime prometuje u BiH. S obzirom na to da javno nije objavljena informacija da je ovaj lijek interventno uvezen u BiH, Fokus je istražio na koji način je remdesivir uvezen u našu zemlju, ko je odobrio taj uvoz i kako se lijek našao u prodaji u nekoliko privatnih apoteka u glavnom bh. gradu?!
Jasno je da samo privilegirani, u ovom slučaju oni koji mogu odvojiti nekoliko hiljada maraka za ovaj lijek, mogu sebi priuštiti remdesivir. Međutim, osim cijene, koja i nije najspornija u ovoj priči, naročito ukoliko će lijek pomoći nekome, otkrili smo da su brojne druge stvari u vezi sa stavljanjem u promet ovog lijeka u našoj zemlji nejasne i da se, kao i u mnogim drugim nabavkama u vrijeme pandemije, i u ovom slučaju sve radi bez znanja javnosti koja ima pravo da zna čime nas liječe, šta se od lijekova uvozi, kome su oni dostupni i je li sve u skladu sa zakonom.
Bitno je pojasniti da interventni uvoz nekog lijeka koji nema odobrenje Agencije za stavljanje u promet mogu odobriti samo entitetska ministarstva ili Odjel za zdravstvo Brčko distrikta i u tim slučajevima Agencija ne može odmah ni saznati koji i kakav je lijek ušao u zemlju, jer distributeri imaju rok i do tri mjeseca da ih obavijeste o tome.
Da bi određeni distributer mogao hitno uvesti neki neregistrirani lijek, za to mu je potrebno da nadležnom ministarstvu dostavi zahtjev zdravstvene ustanove koja je predložila nabavku tog lijeka za potrebe pojedinačnog liječenja ili za zaštitu zdravlja stanovništva.
U ovom slučaju, jedan od uvoznika remdesivira je kompanija Farmis, a rješenje za interventni uvoz im je izdalo Federalno ministarstvo zdravstva. Zahtjev za uvoz lijeka kompaniji Farmis je dao Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.
No, interventni uvoz remdesivira, prema odgovoru dostavljenom Fokusu iz Federalnog ministarstva zdravstva, odobren je i na zahtjev Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, ali iz Federalnog ministarstva nam nisu pojasnili ko je uvezao remdesivir za potrebe tuzlanskih pacijenata.
Na naš upit da li znaju da se lijek remdesivir prodaje u sarajevskim privatnim apotekama, odgovor je bio negativan.
