Za “PRESS” piše: Mustafa Cerić
Razlika je u tome što Ivana Arška Orleanska nije znala ni čitati ni pisati, ali je imala blagoslovljeni duh, dok Kenana Strujić Harbić zna i čitati i pisati i ima prosvjetljeni duh, koji joj daje nadnaravnu moć da glasno i hrabro govori usred vukova, krokodila, aždaha i lisica u parlamentu Crne Gore.
Sličnost je u tome što su Francuzi sto godina čekali da se pojavi siromašna Ivana Arškajska i pokaže im kako se neustrašivim duhom i srcem bori za slobodu nacije. Pogađate! I Bošnjaci su čekali sto godina na Balkanu da im se rodi Kenana Pljevljanska kao bi im u zreloj dobi svoje majčinske hrabrosti pokazala uživo kako se bori neustrašivim duhom i srcem protive srpskog genocida, kako se bori za slobodu ne iz mišijih rupa, već na otvorenom mejdanu crnogorskog parlamenta.
Ivana Arška je u martu 1429. god. pisala engleskom kralju da obustavi opsadu njezinog grada, Orléans, ali se kralj oglušio o njezin poziv na mir i pomirenje. Kenana Pljevljanska je u decembru 2020. god. uputila jasnu i glasnu poruku srbijanskom kralju da obustavi opsadu njezinog grada, Srebrenicu, opsadu koju provodi preko svojih proksija i papagaja u parlamentu Crne Gore, koji ne samo što negiraju utvrđeni i punopravno osuđeni srpski genocid nad Bošnjacima, već ga veličaju i na taj način najavljuju novi srpski genocid protiv svih koji ne mirišu tamjana.
To su srpski nacionalisti – četnici pokazali izlaskom na podgoričke ulice, gdje obilježiše uspostavu nove srpske vlade u Crnoj Gori, mašući državnim srbijanskim zastavama i orgijajući četničke nacionalističke pjesme. To nas sve neumitno podsjeći na prizore iz devedesetih godina prošlog vijeka, kao što nas neupitno opominje i gorka historijska spoznaja da je svako zlo na račun bosanske časti i slobode počinjalo iz Crne Gore uz gusle iz „Gorskog vijenca“ a završavalo sa srpskim genocidom protiv Bošnjaka širom Balkana sve do Srebrenice. No, na ovaj zadnji najstrašniji srpski genocidni pohod protiv Bošnjacima stavljena je podebljana crna točka u Hagu.
Ivana Arška bila je glas svoje nacije pod opsadom. Nisu ga svi mogli čuti, ali glas njezinog duha i srca nije niko mogao ni ugasiti. Neprijatelji su je uhapsili, mučili i na kraju su ju spalili, pod optužbom da je vještica. Poput muslimanske Sumejje, koja je pred smrt od mućenja izgovarala: “Lā ilāha illallah muḥammad rasulullah” („Nema Boga osim Allaha, Muhammed je Božji Poslanik“), Ivana Arška je pred svoju smrt na lomači izgovarala: “Uzdam se u Boga moga Stvoritelja, ljubim ga svim srcem svojim”. Ivana Arška će kasnije biti proglašena svetom od pape Benedikta XV., 1920. godine.
Nacija Kenane Pljevljanske nije trenutno pod fizičkom opsadom kao što je bila u vrijeme srpske opsade Sarajeva od 1,425 dana, ali jest pod psihičkom opsadom, koja se provodi negacijom srpskog genocida kao nagovještaj za novi genocid. Posljedica te psihičke opsade nad Bošnjacima je psihički obrt kod Bege Bektića u Srebrenici, koji je, dakako, iznuđen. Kako je uopće moguće objasniti taj obrt u psihi žrtve genocida da pristane na suradnju u korist dželata, negatora genocida protiv vlastitog roda i poroda, protiv vlastite nacije? Nema odgovora na ovo pitanje osim spoznaje da se ništa ne smije ostavljati slučaju, već se o svemu mora voditi računa ako smo zrela nacija vrijedna samopoštovanja i poštovanja drugih:
U takvom uvjetima za našu bosansku naciju i državu, glas heroine Kenane Pljevljanske Bošnjakunje nije samo budilnik za Bošnjake u Crnoj Gori, već je to budilnik za sve Bošnjake ma gdje bili. No, i više od toga, gromki glas heroine Kenane, koji sad odzvanja Balkanom, je alarm za sve obmanute ljude, koji su u dobroj namjeri htjeli vidjeti u Dritanu Abazoviću ono što u njemu zapravo nema, a to je odlučnost i dosljednost da se odupre srpskom – četničkom nacionalizmu, koji očito prelazi sve granice morala, ljudskosti, uljudnosti, normalnog političkog ukusa i, dakako, obećanja ekspertske crnogorske vlasti, koja se neće vraćati u srednji vijek, već će koračati u dvadeset prvo stoljeće zajedno sa ostalim normalnim europskim nacijama.
Dakle, sve je laž osim istine da je Dritan Abazović „fake“, za što u osmanskom političkom vokabularu postoji adekvatan izraz: müdârâ, što znači: „sračunato taktiziranje podređeno uslovima momenta, ali u krajnjoj liniji određeno općim ciljevima osmanske politike, odnosno općim ciljevima srpske nacionalističko-četničke politike, skuhane u loncu Srpske crkve i Srpske akademije nauke i umjetnosti u Beogradu.
Draga Heroino Pljevljanska Bošnjačka,
Hvala Allahu što sam, kao bivši reisu-l-ulema u Bošnjak, doživio da čujem tvoj slobodoumni glas, tvoj glas heroine Pljevljanske Bošnjakinje, glas koji asocira na glas Francuskinje svetice Ivane Arškajske Orleanske.
U našoj islamskoj tradiciji nema ni „svetaca“ ni „svetica“, ali imaju evlije, kojima Svevišnji Allah podari nadnaravnu moć duha, uma i srca da drugima krče trnoviti put do uspjeha na Ovome i spasa na Drugome svijetu.
Učim dovu Svevišnjem Allahu da tebi podari još više snage u tvom duhu, umu i srcu da budeš svjetionik Bošnjacima na Balkanu kako onim koji te razumiju tako i onima koji te ne razumiju da im Allah otvori oči da vide, da im Allah očisti uši da čuju, da im Allah prosvijetli um da shvate, da im Allah oplemeni srce da vole svoj narod, da im Allah učvrsti noge na putu do slobode i da im Allah ujedini djelotvorne ruke u naporu da budu svoji na svome, nikome dužni, ali svakome otvorena srca i ruke ko poštuje njihovo bošnjačko pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast!
Draga Kenana, lijepi selam iz Sarajeva tebi, tvojoj familiji, tvojoj rodbini i prijateljima i svima u Crnoj Gori, koji će znati da na sljedećem popisu stanovništva u aprilu iduće godine ime „musliman“ nije i ne može biti nacionalno ime ni za jednu naciju na svijetu pa tako ni za Bošnjake, pa prema tome, nadam se da crnogorska vlast neće više manipulirati Bošnjacima tako što će im otvarati popisne rubrike mimo jedinstvene nacionalne rubrike „Bošnjak“ za izjašnjavanje.
Uvjeren sam da će tvoj glas i trud, Kennana, biti presudan na tom putu za što možeš uvijek i na svakom mjestu računati na naš blagoslov i našu bezuslovnu pomoć, ako Bog da.
Iskreno vaš,
Mustafa Cerić, Ph. D.
Reisu-l-ulema (1993-2012)
