Nažalost, Mostar je danas “grad slučaj”, izbora nije bilo 12 godina, pa su propale i brojne investicije. Kako popraviti stanje, profesor Riđanović tvrdi da zna, a u razgovoru za Haber.ba, nudi i konkretna rješenja.
Šta Vas je motivisalo na ulazak u politiku i kandidaturu na izborima?
Zašto i kako sam se počeo baviti politikom? Zemlja izašla iz rata, razrušena, devastirana, nacionalizam i šovinizam najgore vrste na djelu, narod gladan, žedan, go, bos… A ja vani. Jednostavno, nisam to mogao podnijeti. Bio sam siguran da mogu pomoći i vratio sam se. Međutim, dočekalo me je nešto još gore, nego ono što sam očekivao. Dočekala me ravnodušnost, bezvoljnost i apatija običnih građana koji su sigurni da ništa ne mogu promijeniti. Na izborima su redovno birali po inerciji, davali glas, pravdajući se pretpostavkom da njihov glas ne može ništa promijeniti. I nije mogao promijeniti, s obzirom na izborni zakon po kojem vlast mora pripadati nacionalnim strankama koje su u torove strpali sve pripadnike svojih nacija, tako da onaj ko ne glasa za njih nije “pravi Bošnjak”, “pravi Srbin”, “pravi Hrvat”. I uvijek isto, iznova… A vladajućoj eliti to odgovara. Pred izbore redovno u prvi plan postave pitanje vjere i nacije, naprave pokoji ispad “iniciran” različitošću, organizuju navijačke nerede, jedni k’o nešto napadaju, drugi k’o nešto brane… A narod vjeruje. Ili mu je svejedno, što je isto tako loše. A ništa ne valja. Prije svega, to su apatičnost, neinventnost, stagnacija, zaostajanje, odlazak mladih, neriješena infrastruktura, izbori i izborni zakon sa Mostarom kao stalnim problemom, podjela grada na interesne zone, nacionalizam i fašizam, nebriga države, nestručnost i nepotizam, dvije škole pod istim krovom, navijački neredi, nezaposlenost, Uborak, kolektori, Aluminij, Radobolja, mini hidrocentrale, urbanistički plan, sport, kultura, demokracija… Nisam spreman prihvatiti ono što se u našem gradu – slučaju dosada smatralo “normalnim”, a to je dugogodišnja stagnacija, te opšterašireni osjećaj pesimizma i rezignacije. Neću da prihvatim takvo stanje jer ovaj grad itekako ima znanja, snage i osjećaja za društvenu pravednost – na čemu se može i mora graditi bolja budućnost. Imamo, još uvijek, aktuelnu krizu izazvanu pandemijom koronavirusa. Ali, ona je pokazala i neke dobre strane. Pokazala da je ipak moguće provesti vidljive i značajne promjene kolektivnog i individualnog ponašanja. U prvom redu, to se odnosi na jačanje discipline i samodiscipline poštivanjem mjera nametnutih od strane kriznih štabova ili stožera, bez obzira na povjerenje u njihovu učinkovitost. Nosile su se maske, rukavice, držala se distanca, poštovao se policijski sat… Sve to dok se iole vjerovalo naredbodavcima takvih mjera, pa čak i ako su isti dolazili iz reda nepismenih i neadaptiranih. Mostar kakav ja želim mora biti pomiren s prošlošću i okrenut prema budućnosti. To je društvo u kojem se građani trebaju osjećati slobodno i sretno, u kojem žele stvarati i otvoreni su za suživot sa svim ljudima dobre volje, bez obzira na vjeru, naciju, pol, i političku orijentaciju… Društvo u kojem su javne politike fokusirane na podizanje kvaliteta i standarda života stanovnika. Mostar je i danas, bez obzira što će to vladajuće oligarhije negirati, još uvijek grad-slučaj, i moja je zadaća da ne dopustim da se prepiremo i takmičimo kako podijeliti mrvice sa stola koje nam ostavljaju dosadašnji nesposobni i korumpirani političari. To je jedan od razloga moje kandidature.
Kako biste ocijenili dosadašnju kampanju?
Očekivao sam da će predizborna kampanja biti “žestoka i grčevita”, dali da će biti ovoliko omalovažavanja, nije mi padalo na pamet. Zar je ovo stvarno potrebno? Zar stvarno mislite da ljudi ne vide o čemu se u stvari radi? Konkretno, nemam niti jednog plakata u gradu Mostaru koji bi mi “k’o biva dao prednost da dobijem glas da budem izabran kao vijećnik”. To mi ne treba. Oni koji me poznaju, prepoznat će i moj aktivizam u gradu i nadam se da ću dobiti njihov glas na predstojećim izborima. Analizirajući momentalna prepucavanja u predizbornoj kampanji mogu napraviti samo jednu konstataciju, a to je da se pojedine stranke služe svim i svačim – da diskredituju pojedince koji su njihova opozicija. Ja to mogu okarakterisati jedino kao strah ili njihovu slabost. Da stavimo sve u perspektivu, krenuću logikom zdravog uma i rezonovanja što bi svi oni koji su se kandidovali na ovim izborima trebali raditi. Samo jedno konkretno pitanje je: Šta ste do sada konkretno uradili za Mostar? Većina nisu uradili ništa, a ustvari su najglasniji kada treba kritikovati kolege iz opozicije. Smatram da trebaju razmisliti prije nego što javno iznesu lične stavove. Kao naprimjer, zašto je jedan nestranački kandidat ili pak nezavisni kandidat manje bitan od njih? Imao sam puno upita od poznanika, kolega i prijatelja zašto sam ušao u politiku i kandidovao za vijećnika? Iako sam situiran , rekao sam da u ovu priču nisam ušao iz ličnih interesa, te da je jedna od ključnih stvari koja me je natjerala bila želja za promjenama na bolje za sve Mostarce. Svi građani zaslužuju da žive u gradu u kojem će vidjeti prosperitet grada, bez podjela ili bilo kakvih predrasuda. Neću ovdje pričati o sebi. Većina mojih poznanika i prijatelja dobro znaju šta sam ja sve dosad uradio za ovaj grad, a između ostalog to je i zaustavljanje izgradnje MHE Buna 1 i Buna 2.
Koji su realni dometi Prve stranke na izborima i s koliko mandata biste bili zadovoljni i zašto ste među toliko stranaka pristupili Prvoj stranci?
Našli smo zajednički jezik nudeći ideje, znanje, energiju i volju za stvaranjem novih vrijednosti i novog bogatstva. Za to je nužno osloboditi kreativni potencijal samostalnih i slobodnomislećih građana, omogućiti poduzetništvu da se razvija, motivisati naše mlade i ambiciozne ljude da ostanu u svom gradu, a istovremeno pokušati vratiti i one koji su ga privremeno ili trajno napustili. Zadatak nam je da probudimo najbolji dio Mostara, posebno mlade i stručne ljude. Mora se dati prednost znanju i struci, ispred teorija zavjere, pseudoznanosti i šarlatanstva. Moramo se okrenuti inovacijama i poduzetništvu, te stvoriti povjerenje i poštovanje između radnika i poduzetnika, odnosno između privatnog i javnog sektora. Mora se sve uložiti u razvoj i stvaranje novog bogatstva, pazeći istovremeno na slabe i na one kojima je potrebna pomoć. To se zaista može, jer jedno ne isključuje drugo. Tako se to radi u najboljim i najrazvijenijim zemljama svijeta. Moramo napraviti ključne reforme za grad. Nadam se da će građani Mostara prepoznati naše nesebično zalaganje za ovaj grad i samim tim nam dati njihovo povjerenje i dovoljno glasova da imamo makar dva mandata u Gradskom vijeću.
Šta biste izdvojili kao najveće probleme današnjeg Mostara i na čemu bi bio akcenat Vašeg rada i djelovanja u Gradskom vijeću?
Neophodno je izvršiti značajne promjene u svim segmentima funkcionisanja Gradske uprave, a naročito u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, fizičke kulture i sporta, zatim u oblastima zdravstva, ubanizma i infrastrukture, ekologije, privrede, ugostiteljstva i turizma, ali i u oblasti demokratije, prttom vodeći računa da se učini maksimalni napor kako bi se riješili sljedeći problemi u gradu Mostaru:
– Anganžman u riješavanju problema komunalnih preduzeća i eventualno ujedinjavanje u jedinstveno preduzeće komunalne službe grada Mostara
– Angažman u riješavanju problema deponije Uborak
– Angažman u riješavanju problema kolektora u gradu Mostaru
– Zaustavio planiranu izgradnju minihidrocentrala na Bunskim kanalima
– Razvoj i unaprijeđenje turizma počevši od zračne luke Mostar koja ima potencijale i kapacitete da bude jedna od vodećih u Bosni i Hercegovini.
– Razvoj turizma i iskorištavanje kapaciteta rijeka Neretve i Bune kao potencijala za sportski ribolov odnosno “Fly fishing“.
– Pojačao i unaprijedio rad Crvenog križa/ krsta, Merhameta, i drugih humanitarnih organizacija
– Učinio maksimalni napor na zbrinjavanju beskućnika
– Riješio problem pasa – lutalica
– Poboljšao i unaprijedio rad inspekcijskih službi
– Poboljšao i unaprijedio rad Gradske uprave
– Promijenili nazive ulica date po ratnim i inim zločincima
– Poduzeli koraci na edukaciji mladih ljudi o razvijanju ekološke svijesti i zaštiti i očuvanju životne sredine
– Učinilo sve na zaštiti historijkih i drugih spomenika
– Vratitlo povjerenje građana u institucije
Za sve ovo se vrijedi boriti i ustrajavati u toj borbi. Kao vijećnik ću sigurno pokretati ove teme. Isto tako, zalagaću se da sve sjednice budu javne, kako bi se i građani mogli uvjeriti ko šta i kako radi u Vijeću. Naša poruka je da se kao društvo moramo promijeniti. Nema povratka na staro, ali teret promjene ne smijemo staviti jednako na sva leđa jer nismo svi jednako odgovorni, niti smo imali jednake koristi od dosadašnjeg neuspješnog funkcionisanja vladajućih struktura. Konačno je došlo vrijeme za promjene, za bolje sutra i buduće generacije.
