Autor teksta je profesor Sanel Riđanović:
Zadnjih par mjeseci na svakom koraku bila su puna usta potreba za promjenama, za smjenom aktuelnih vladajućih struktura, zahtjeva za zaustavljanjem nepotizma, kriminala, profiterstva i korupcije, volje za većom transparentnošću utroška javnih sredstava i provođenja postupaka javnih nabavki. Jednom riječju, plebiscitarno izražene potrebe za novim, boljim, drugačijim, transparentnijim… Doduše, one aktuelne su nekolicina na društvenim mrežama pokušli braniti, ali totalno smiješno, nebulozno i neargumentovano, tako da je meni izgledalo – prilično neuspješno.A da je postojala mogućnost izbora – postojala je. Mnogo stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata, i lijevih i desnih.
Međutim, ovi neslužbeni rezultati pokazali su da sam se prevario Debelo. Bio sam siguran da će građani svoj glas dati promjenama. Ali ne! Nevjerovatno, ali opet su svoj glas dali onima. Istim. Nisam mogao zamisliti da će par zakrpanih rupa na ulicama izbrisati prethodnih 25 godina neuspjele vladavine, urušavanja Mostara u svim njegovim segmentima, sve zaključno sa uništavanjem duha našeg grada, kojim smo se ponosili, nekada. Sa njima na vlasti nestalo je behara, nestalo je sevdaha, nepovratno je nestalo onih naših nadaleko poznatih liskaluka (posljednja “Liska” je nedavno preselio, naš Daidža ). Prestala su i ona naprdivanja u kafićima, skoro je nestalo “meke” i zubatka, zaboravilo se na “Đulaginu kitu”, “Sejinu deku” i “bože sačuvaj”, nema više ni bresaka a ni trešanja u Barama, nema ni onih naših kajsija, nema više ni šanduda kojima smo se tako ponosili, košćele su nam posjekli, a i cedrove, onih 6, na mjestu “Mepasa”.
A djeca naša, omladina naša, odoše… vjerovatno sa kartom u jednom smjeru. Šta je ostalo? Bitno je da su ostali su Srbi, Hrvati i Bošnjaci, bitno je da je ostalo nebulozno prepucavanje u vezi “Stolnog grada”, a ostali su i Uborak i kolektori, ostale su mini – centrale…
Opet ste ih izabrali. Neka ste, imate pravo na to. Ali, jeste li, dragi moji sugrađani, imalo razmislili prije nego što ste ih zaokružili? Ili su vas, opet, prepali navodnom ugroženosti, navodnim potreba za “zbijanjem redova”? Ili su vas, po ko zna koji put, kupili sa kilom brašna, kutijom keksa i 20 dkg kafe?
Sutra ćete, opet, bez posla, bez perspektive, i bez imalo nade, sjediti u baščama kafića i roncati. Opet ćete kukati kako nemate, dok se oni razmeću. Opet ćete prozivati Baketa zbog “vreće zlata”, Dragana zbog 3 miliona eura vrijedne vile u Barama zbog koje je promijenio tok Radobolje, opet ćete psovati Fahru zbog nekoliko tornjeva u Sarajevu i prigovarati Željku da nigdje ne pripada… A jedina nada će vam ostati da pokušate eventualnim dobitkom na kladionici riješiti svoje probleme.
Ali, što ste tražili, to ste i dobili
