Procjenjuje se da je novi soj, nazvan “VUI-202012/01”, zarazniji za oko 70 posto od trenutno najzastupljenijeg soja koronavirusa, što je i razlog enormno brzog širenja infekcije.
Predisponirani mutacijama
No, cjelokupnu situaciju donekle smiruju izjave naučnika koji smatraju da novi soj ipak nije smrtonosniji i opasniji za razvoj težeg oblika COVID-19 te da ne postoje dokazi da je tok bolesti drugačiji.
Na pitanje, šta se desilo sa virusom, pa je postao zarazniji, prof. dr. Teufik Goletić, šef Laboratorije za molekularno-genetička i forenzička ispitivanja na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, odgovara da je to očekivano kod RNK virusa koji su predisponirani novim mutacijama.
– Rekao bih da se radi o očekivanoj evoluciji virusa koji se nastoji prilagoditi svom domaćinu, u ovom slučaju čovjeku. Koliko mi je poznato radi se o promjenama na S-proteinu koji je odgovoran za ulazak virusa u ćeliju domaćina. No, te promjene su po svemu sudeći, makar prema nama dostupnim informacijama, takve prirode da virus lakše ulazi u ćeliju, da je replikacija efikansija, i da je samim tim njegov tzv. replikacioni broj izraženiji, što posljedično rezultira veću sposobnost transmisije sa osobe na osobu. Ne mogu reći da je to neočekivano, naročito ako uzmemo u obzir slična dešavanja koja su nam odranije poznata sa koronavirusima, posebno beta koraonavirusima u animalnom svijetu – objašnjava Goletić.
Jedan od najcjenjenijih medicinskih časopisa “Nature” u svom septembarskom broju donio je tekst u kojem je navedeno da je na genomu SARS-CoV-2 otkriveno oko 12.000 mutacija.
No, isti rad pokazao je da se dva virusa SARS-CoV-2 prikupljena na bilo koja dva mjesta u svijetu u prosjeku međusobno razlikuju za samo 10 od ukupno 29.903 slova (nukleotida), koliko sadrži RNA koronavirusa.
– Mutacije kod koronavirusa su “sasvim uredu” sve do onog trenutka dok ne dođe do tzv. asinonimnih promjena u dijelu virusnog genoma odgovornog za kodiranje aminokiselina u sekvenci proteina. Aminokiseline su gradivni elementi proteina, a protein je ono što na kraju izaziva u organizmu koji je inficiran neku reakciju, između ostalog i imunološku. Dakle, do sada je utvrđen relativno veliki broj promjena na nivou sekvenci virusnog genoma, te znatno manje promjena na nivou sekvenci proteina. Sve dok je tako nema većih problema za domaćina, odnosno čovjeka koji je inficiran – naglašava Goletić.
Prof. dr. Šukrija Zvizdić, specijalista medicinske mikrobiologije i virusolog, kaže kako su prve mutacije SARS-CoV-2 primijećene u Brazilu, a potom u Australiji, na plaži u Južnoafričkoj Republici, kod ljudi koji su bili u kontaktu sa kunama u Danskoj, kod poljoprivrednika u Španiji, kada su novi soj virusa turisti donijeli u Englesku.
Iako se barem prema dosadašnjim saznanjima smatra da novi soj virusa ne daje težu kliničku sliku i ne uzrokuje više smrtnih ishoda, strah postoji jer se, dodaje Zvizdić, radi o infektivnom agensu koji ipak završava sa određenim brojem preminulih.
– Kod novog soja virusa još u oktobru je otkriveno 17 mutacija koje su se odjednom skupile u izolatu, a koji je u septembru nađen kod pacijenta koji je bio imunološki nekompetentan. Šta nam to govori? Virus želi da se tim svojim mutacijama što bolje adaptira na čovjeka i da se lakše prenosi, a mutacije mu još omogućuju i da lakše izbjegava imunološki sistem čiji je zadatak da eliminira virus – dodaje Zvizdić.
Uloga imunoglobulina
Prema njegovim riječima, ključno u odbrani od novog soja koronavirusa je da čovjekov imunološki sistem, koji se sastoji od miliona humoralnih i celularnih ćelija, pronađe način da odmah prepozna novi soj, adaptira se na njega i počne lučiti nove vrste imunoglobulina, koji igraju važnu ulogu u zaštiti organizma od infekcija.
– Kako god se virus adaptira na svoju sredinu, u ovom slučaju na čovjeka, tako isto i imunološki sistem ima potenciju da se brzo adaptira, proizvede nove vrste imunoglobulina čiji je zadak da uništava virusnu infekciju – objašnjava Zvizdić.
Ističe da nema razloga misliti kako vakcine neće dati dobar zaštitni odgovor na nove sojeve virusa.
– Kada se proizvodi vakcina, naročito ova genetska RNA vakcina, važno je znati da ona ima svoj kod za sintezu u ljudskom organizmu S-proteina na koji onda naš organizam proizvodi antitijela. Prema informacijama koje nam stižu iz Engleske, a na osnovu njihovih laboratorijskih analiza, na virusu ipak nije nastala drastična promjena i oni će nas u narednom periodu informisati kolika je uspješnost vakcinalnog imuniteta u blokiranju novog soja virusa. Najverovatnije je da će antitijela, odnosno imunitet stvoren prema prijašnjim sojevima na osnovu kojih je vakcina i napravljena, biti uspješan u zaštiti. No, naglasio bih još nešto, a to je da, ako bi se u budućnosti razvio soj virusa koji bi bio drastično antigenski promijenjen, naučnici imaju mogućnost da vrlo brzo u ovim novim vakcinama zamijene mRNA, stave je u lipidni omotač, čime bi vakcina ponovo bila adaptirana na novi soj virusa. Izvođenje takvog jednog zahvata za farmaceutske kuće nije nikakav problem – kaže Zvizdić.
