Godina pandemije, humanitarne katastrofe, afera, izbora i bezvlasti. Gospođo Cenić, kako bi ste vi najkraće opisali ovu godinu?
Ja bih plakala iz glasa. Redovno se crvenim svaki dan. Najgore je kada se stidite za druge. U duhu srpsko-ruskog prijateljstva ću reći “raspašoj”. Totalna propast. Ne bih da zvučim vulgarno, ali “kad si u septičkoj jami gledaj barem da ti koljena ne klecaju”.
Vakcina stigla u region. BiH čeka COVAX. Kako komentarišete odluku sistema da ne ide u direktne nabavke?
Sistem ovdje ne postoji, ovdje postoji sistematično odsustvo sistema. Svako radi kako hoće. Kao da pandemija zahvata različito Srbe, Bošnjake ili Hrvate. Na taj način su se i pravile mjere. Hiljadu puta sam rekla da sam očekivala da će biti krizni štab na državnom nivou. Nadala sam se i nekom kriznom koordinacionom ekonomskom tijelu.
Građani nerijetko komentarišu da se vlast “sveti” za respiratore.
Ta nabavka respiratora bila je krajnje sirova. Neko ko ima imalo pameti uradio bi to drugačije. Slično se desilo i sa vakcinama. Podržala bih inicijativu Zvizdića koji je tražio direktnu nabavku.
Federalni premijer Fadil Novalić je kazao kako su nabavljeni “respiratori koji snabdijevaju dva pacijenta odjednom, što bismo rekli dupli”. Također, premijer Republike Srpske Radovan Višković je isto tako komentarišući nabavku poljske bolnice istakao kako bi bio “najsretniji premijer u okruženju da ovu bolnicu u ovom momentu ne koristimo”.
To pokazuje svako odsustvo ljudskosti. Ostajem bez teksta i šokirana sam da se u takvim uslovima pokazuje neljudskost. To je nesoj. Što ne daju migrantima sada tu bolnicu kada je plaćena, a svakako je ne koriste.
Vjera u izbore, pravosudni sistem je poljuljana brojnim aferama. Od Asima Sarajlića do prvog čovjeka VSTV-a Milana Tegeltije. Obojica na kraju podnijeli ostavke. I to je rijetkost u BiH.
Ništa to neće promijeniti jer ostaje na sceni ista stvar – iste političke partije će nastaviti kontrolisati institucije. Svaki od trojice vlasnika života ima svoga ambasadora, svoje institucije. Ti ambasadori i te institucije ne predstavljaju opšte interese nego zastupaju svoga šefa. Ja sam predlagala da tačno podijele koju će vlast uzeti pa da znam ko čime vlada. Moram ovu državu vratiti na “fabričke postavke”.
Jedini put u ovoj godini kada su Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik sjedili za istim stolom bilo je zbog podjele pozicija u državnim institucijama. Tada su razgovarali ko će biti direktori UIO-a, SIPA-e, OSA-e, RAK-a. Dogovora tada nije bilo. Ostala je upamćena izjava Čovića da je Uprava za indirektno oporezivanje hrvatska.
Uvijek je tako. HDZ stalno ima potrebu da istakne da su nosioci temeljnih evropskih vrijednosti i onda urade sve što je suprotno. I kad se promjeni vlast nama je isto na sceni. Pogledajte ovu “četvorku” u Kantonu Sarajevo. Zašto radi isto? Zašto potpisuju sporazume i govore šta će kome pripasti? Vlast nam je takva zato što nam je loša opozicija.
Pandemija je samo na kratko zaustavila uobičajene političke prepirke u BiH. Nije se kako treba ni izašlo iz “lockdowna”, SBB se povlači iz koalicije na državnom nivou. Fahrudin Radončić daje ostavku na poziciju ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. Kao razlog je naveo da kao ministar sigurnosti “ne može prihvatiti opciju da se na jedan jednostranački pa ponekad nacionalistički način prijeti kompletnom pravosuđu”. Da li je rješenje da se odstupi u momentu kada treba hitna reakcija?
Meni je žalostno da gledam ovo prepucavanje tri ministra sigurnosti, paralelno se vodi rat između Mektića i Radončića. Kako da mi vrate povjerenje u državu i sigurnost kada stalno gledam njihove sukobe? Ja bih onoga koji vodi Ministarstvo sigurnosti zamolila da se bavi svojim aktima. Što se tiče Vijeća ministara ovo je najgori saziv u historiji. Više nema straha od međunarodnog faktora, Inzko nikoga nije smjenio i zato su tako bahati. Kad mene pitaju svi ti ambasadori i međunarodni predstavnici kako to narod trpi, ja im kažem da taj isti narod gleda kako vi sjedite sa našim političarima. Radi ko šta god hoće i to se ne krije.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je jučer kazao kako je 2020. najgora godina u postdejtonskoj BiH. Naveo je da je “blokada Vijeća ministara bila dio planirane blokade čitavog sistema na nivou BiH”. Optužio je SNSD da je ušao u koaliciju sa HDZ-om “s namjerom da slabi državu i jača entitet”.
Kada posmatram SDA otvorim usta i gledam u nevjerici. SDA je državu u koju se kune svela na nekoliko preduzeća. Sada su i to izgubili, a sve živo su dali SNSD-u i HDZ-u. Podsjećaju me na sumo hrvača, nešto se klate ali nemaju nikakvih poteza. Pravosuđe i finansije kontrolišu SNSD i HDZ. Šta je to ostalo SDA? Imaju ministricu vanjskih poslova i onda se desi slučaj sa Lavrovim.
Aferu međunarodnih razmjera imala je afera “Ikona”. Tužilaštvo formiralo predmet, Moskva vratila ikonu. Ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija donio ikonu u državu ne obavijestivši MVP BiH. Kazao da je vraćanjem ikone “zatvorena priča”?
Ova je priča otvorena. Ikonu potražuje Ukrajina. Žao mi je što je ambasador, koji nikad nije imao aferu, praktično priznao da je nelegalno nabavljena i vraćena ikona. Lavrov je napisao da je vraća Bosni i Hercegovini i da preporučuje da se u priču uključi Interpol. Ambasador Samardžija je prvo kazao da nema pojma o ikoni, a zatim da ju je vratio. Na kraju je dodao da je time “završena priča”. Nije, to je početak priče. Ja da sam Dodik, a na moju sreću nisam, sav bi svoj kabinet izbacila na ulicu. Kako mu niko nije rekao da se nikada ne poklanja predmet druge države. A oni još slikali pečat, prenosi N1.
