BiH

PLAČE DRVO I KAMEN: BOL ZA STRADALIMA U POSUŠJU ISKAZANA KROZ STIHOVE OD KOJIH BI I KAMEN ZAPLAKAO

Posušanka Štefa Lončar Marić, koja je kao i svi drugi potresena nezapmaćenom tragedijom, svoju tugu je prikazala u stihovima od kojih se ledi krv u žilama, piše posuski.info.

Posušje - Hayat

Stihove prenosimo u cijelosti bez intervencija:

ZBOGOM

Zatvorio sam majko vrata.

Ostavio tebe, tatu, sestre i brata.

Zatvorio sam i prozor

Da nije hladno,

Sad me crna zemlja prima gladno.

Nećeš spremiti košulju

za svatove sina jedinka,

Umjesto diplome na vitrini

Moja je svijeća i slika.

Kad ti spomenu sina,

S ponosom u oku

Osmjehom mi crtaj ime

Otisli smo Njemu

Gdje više nema zime.

I ja sam zaspala, tata.

Majko, sestro i brate.

Nećeš mi bako najdraža

Nikad doći u svate.

Anđeli nas nose

Tamo gdje sunce vječno grije

Gdje suza nikad nema

I sve se smije.

I plače drvo i kamen

Jer nas nećete vidjeti više

A mi ćemo reći Gospi

Da vam suze obriše.

I hiljade ruža bijelih

Za nama ćete baciti sutra

Al svanut će jednom sunce

I neka sretnija jutra.

Upalite za nama svijeće

I krunicu stavite u ruke

I zagrlite mi majku i oca

Da ne umru od tuge i muke.

Poljubite mi sve moje

I obraze kupane suzama

Zagrlite umorne prsi

Od jada što se u njima slama.

Jer umire tijelo, ne duša,

I srest ćemo se u vječnosti ikad,

Nemojte vrata ni prozore

Za nama zatvoriti nikad.

I kad pogledate u nebo

I počnu padati kiše,

To vam se mi javljamo

Da se ne ponovi nikad više.

Napisala: Štefa Marić


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh