Antonio ili kraće Toni u Banjaluci je već godinu i po dana, a dolazi iz Kagliarija s italijanskog ostrva Sardinija, prenosi Anadolija.
“Za ljubav, ona je došla kod mene u Holandiju, u moj restoran tamo i tako”, kaže Spanu govoreći zašto je došao u Banjaluku.
Sanja i on su se upoznali u Holandiji, kada je ona posjetila njegov restoran, a pošto je govorila italijanski jezik razmijenili su kontakte i počeli su se dopisivati. Na početku rijetko, kasnije češće pa ga je Sanja posjetila u Holandiji, a i on je dolazio u Banjaluku.
Oduševljen je gradom na Vrbasu i kaže da mu se nije bilo teško privići na život u Banjaluci.
“Mi smo vjerovatno isti mentalitet, mediteranski mentalitet, specijalno na jugu Italije. Šta je isto, ja sam kući ovdje, ljudi su isti, govorimo kako nešto ne može pa kažemo hajde da može, da napravimo da može, tamo je (u Holandiji) totalno drugi planet. Tako da kažem – ovdje sam kući, tamo je teško živjeti, poslije 25 godina onda sve može”, kaže Spanu.
Recept za pizzu dobio je od ujaka, koji duže od 60 godina ima piceriju u Italiji. Antonio već 27 godina priprema pice po tom receptu i drago mu je što se sviđa i ljudima na ovom području.
Pizzerija je otvorena prije četiri mjeseca, a reakcija posjetilaca odmah je bila da su pice iz njegove kuhinje velike i tanke.
“Ljudi ovdje vole debelo i malo manje. E kod mene ne ide tako, ja radim samo autentično, kako ja znam, kako radim 25 godina. U Italiji je pica tanka, nije debela, mora da se jede rukama, a ne da se sječe”, kaže Spanu.
Objasnio je da parče pice kada se uzme u ruku mora da stoji čvrsto, a da je pored sastojaka jako važan i način pečenja – kratko i na visokoj temperaturi.
Pripremajući jedan od svojih specijaliteta, Toni je objasnio da za dobru picu nije potrebno mnogo sastojaka, a da i kada se stavi mnogo nije potrebna velika količina.
Bosiljak, paradajz, gorgonzola, mocarela, maslinovo ulje neki su od sastojaka koje ovaj majstor koristi u pripremi.
“Pica mora imati samo mocarelu, ne gaudu, ne edamer. Može, ali ne ide tako. Mocarella je skupa, ali taj kvalitet je totalno druga priča”, kaže Spanu.
Kaže da sastojke uglavnom nabavlja iz Italije, a da mu je problem bio svježi bosiljak. Ali, pokazujući na saksije sa ovim začinom kaže da je sada riješio i to. Iz Italije nabavlja čak i brašno, jer kaže da je drugačije žito koje se tamo koristi.
Antonio se u Banjaluci proslavio i sa slasticom tiramisu, a na pitanje po čemu je ovaj kolač u njegovoj izvedbi poseban, Spanu je objasnio da se uvijek koriste isti sastojci, ali da je najvažnija strast. Kaže da bi deset različitih osoba s istim sastojcima napravilo istu količinu tiramisua, ali da bi svi bili različitih okusa.
Sa savladavanjem jezika u Banjaluci nije imao previše problema, a najviše mu se sviđa što se piše kao što se govori, što nije slučaj s holandskim jezikom. Kaže da nije savladao gramatiku, naročito padeže, a u svakodnevnim razgovorima koristi i italijanski i engleski.
“Ovdje puno ljudi priča engleski, samo ga ne vole pričati. Zašto – zato što mora biti savršeno i ako nije savršeno onda ne pričaju, razumiju sve, ali ja pričam engleski, a oni odgovaraju na srpskom, tako da ja moram malo više da pričam srpski”, kaže Spanu.
Njegova djevojka Sanja Brković ispričala je da su bili u nedoumici šta da rade, da li da ona ide u Holandiju ili da Antonio dođe u Banjaluku.
“Predložio je da provede mjesec dana u Banjaluci i da vidi da li bi mu se svidjelo da živi tu, a tih mjesec dana se odužilo”, kaže Sanja kroz smijeh.
Na pitanje da li su se pokajali zbog ove odluke ona kaže da nisu, a da je Toniju mnogo ljepše da živi ovdje, jer su ljudi opušteniji, željni druženja i uvijek se nešto dešava, dok je kaže u Holandiji život puno prazniji.
U planiranju budućnosti složili su se da u zapadnim zemljama život takav da se radi, dobro zarađuje, ali ne troši, dok se ovdje manje zarađuje i više troši.
Nakon odluke da će Antonio zbog nje potpuno promijeniti život i ostati u Banjaluci Sanji nije bilo svejedno.
“Malo sam se prepala s obzirom da on dolazi ovdje da živi i pitala sam se šta ću sad s njim. Međutim, moji prijatelji su ga jako dobro prihvatili, kao da je oduvijek bio tu. On se dobro uklopio”, priča Sanja.
Tonijeve pice za Sanju su najbolje i najposebnije koje je ikad probala, a drago joj je što i posjetioci pozitivno reaguju.
“Baš sam zadovoljna i našim životom ovdje i mislim da je i njemu lijepo. Kako smo otvorili piceriju ima i svoje prijatelje, koji zbog njega dolaze i baš vole da se druže s njim. On je ovdje napravio sebi novi život”, kaže Sanja.
