“Bilo je to vrijeme kada je SDS već javno reagirao protiv nezavisnosti i pozivao građane srpske nacionalnosti da ne izađu na referendum. I pored toga atmosfera je bila uobičajena, na mjestu gdje sam ja glasao, ali i u cijeloj Vogošći bilo je građana srpske nacinalnosti koji su izašli na referendum”, prisjeća se Lazović.
Iako je u medijskom prostoru, kontinuirana kampanja sa osnovnom tezom da je to bio referendum samo dva naroda, Bošnjaka i Hrvata, a da Srbi nisu glasali, Lazović kategorično tvrdi da to nije tačno.
“Detaljna analiza utvrdila bi da je značajan procenat građana srpske nacionalnosti izašao na referendum i glasao za nezavisnu RBiH. Bošnjaka je bilo mislim oko 38 posto, Hrvata oko 17 posto, najmanje između 10 i 15 posto Srba. I nije tačno da su samo dva naroda bila za nezavisnost”, ističe naš sagovornik. piš e”Faktor“.
Podsjetio je i na referendum koji je organizirao 1991. godine SDS, a u sklopu njihovih političkih ciljeva.
“Prvo su osnivali srpske autonomne oblasti, kasnije su to pretvorili u homogenu teritoriju. Vlada RBiH koju je vodio Jure Pelivan, taj je referendum odbacila kao protivustavno ponašanja i atak na Ustav RBiH, što i jeste bilo. Ali, ta politika je nastavila i dalje da dijeli prostor Republike BiH, što je rezultiralo 9. januarom i stvaranjem RS-a”, kaže Lazović
Poručuje da je razočaran kao čovjek i kao akter svih burnih događanja i mirovnih pregovora, danas kada se osvrne 29 godina iza sebe.
“Danas BiH nije država iz referendumskog pitanja. Bosanci i Hercegovci su glasali za cjelovitu državnu ravnopravnih građana i naroda na cijelom prostoru. Platforma Predsjedništva RBiH iz jula 1992. godine je bila osnova, na kojem se vršila odbrana BiH od agresije, a koja je isto tako zagovarala cjelovitu i ravnopravnu državu BiH. Nažalost, danas to nije. Današnja BiH je sve drugo, osim ono za šta su građani glasali na referendumu o nezavisnosti. BiH je podijeljena država, podijeljeno društvo. Na sceni su politike koje žele realizirati ratne ciljeve. Toliko godina nakon referenduma mi smo još uvijek u rovovima političke borbe za tu BiH, za BiH iz referendumskog pitanja. A šta je sudbina te borbe, ostaje veliki upitnk”, konstatuje naš sagovornik.
U toj borbi, smatra da bi trebalo da su jače probosanske snage “koje su za odbranu BiH na principima referendumskog pitanja, cjelovita, ravnopravna država svih njenih građana i naroda i na bazi principa koje zagovara i Evropska unija”.
“To je jedini ispravan put kojem BiH treba da teži. Međutim, problem je što su i probosanske političke snage u javnom prostoru kada govore zalažu za ove ciljeve, a razjedinjene su nažalost i vode između sebe političke borbe, dok je s druge strane država u opasnosti od politika koje se i iz regiona prelijevaju na prostor BiH. To su poltike koje i dalje ne dozvoljavaju da BiH ojača kroz svoje državne institucije, niti da se integriše bh. društvo”, naglašava on.
Društvo u BiH je, kaže Lazović, razjedinjeno, te ističe da nemamo niti jednu značajnu vezivnu komponentu koja homogenizira bh.društvo, od zdravstva, obrazovanja, kulture, pa nadalje.
“Bojim se, kada bi danas bio referendum, nisam siguran da bi bio identičan rezultat kao i 1992. A kada me pitate da li bih isto uradio kao i prije 29 godina reći ću vam, da! Bilo je časno glasati na referendumu, časno ustati u odbranu BiH. Mi imamo samo jednu državu, državu BiH, druge nemamo. Sigurno bih isto uradio i ne samo ja, već i svi pravi Bosanci i Hercegovci koji prihvataju BiH kao svoju državu. Ali bih u svom putu nakon toga neke stvari sigurno gledao drugačijim očima.
Jer u ono vrijeme je bilo puno entuzijazma, a nije bilo dovoljno iskustva da se na adekvatan način, kada su u pitanje politke iz regiona i odnos međunarodne zajednice prema BiH na pravi način vrijednuju. Nosila nas je iskrena ideja prema BiH, koja je često zloupotrebljena od međunarodne zajednice, a pogotovo susjednih režima Miloševića i Tuđmana, odnosno Zagreba i Beograda”, zaključuje Lazović.
