Njenu objavu prenosimo u cjelosti:
“Kada smo djeca bili, maštali smo o tome šta ćemo biti kada porastemo.
Ja sam htjela biti učiteljica, a ti advokat. Da braniš one koji to sami ne bi znali, ne bi mogli ili ne bi smjeli.
Kada smo bili djeca, maštali smo o svemu. O moru, o planinama, o slavlju naših rođendana i svadbama.
Što i ne bismo slavili? Pa, sve smo u životu imali na dohvat ruke.
I onda su nam te oteli, a s tobom i sve te snove i nade. Od učiteljice su napravili pravnicu, a dječiji snovi o planinama i morima, pretvorili su se u nadu o pravednoj državi.
Eh, moj Dženo…
Ne znaju oni ko si ti.
Ne znaju oni kakav si ti.
Ne znaju oni i ne mogu ni znati, jer njihova srca od kamena ne poznaju ni ljubav, ni poštovanje, ni sabur. Niti lijepu riječ.
A ti si meni sve to ostavio, da mi može biti za cijeloga života, dok se ponovo ne sretnemo. Takav si ti brat.
Bio i ostao.
I zato braco moj, evo neka i oni čuju, ponavljam ti ono što sam obećala onog teškog februarskog jutra:
Svaka suza, svaki uzdah, pa i svaki novi udarac koji nam zadaju na našem putu ka istini, vrijedan je tebe, Dženane!
Bogom se zakleli, a tebi obećali, da ćemo se boriti za tvoju pravdu. prenosi “Radiosarajevo“.
Ni jedan kamen na putu ostati neće, a da ga ne okrenemo.
Prije će sve rijeke presušiti, ali mi odustati nećemo!
Makar i živote dali, sve do jedne i jednoga. A brdo nas je, k’o Igman kojeg si toliko volio.
Ne znaju oni, Dženo moj, šta je ljubav sestre i koliko jaka može biti. Svaka moja suza kao vijesnik na njihova vrata će pokucati, a kućnog praga sami neće smjeti preći.
Ti si naš štit i naša snaga, a ljubav je naša prema tebi neuništiva i neprolazna.
Dočekat ćemo, inshAllah, na ovaj ili onaj način, a ti nas čekaj i – ne beri brigu.
Znaš, da te nikad još nismo izdali ni slagali.
Pa ne namjeravamo sada s tim počinjati.
Ljepotane moj”, napisala je Arijana.
