Piše: Rasim BELKO
Uskoro će sve da stane, život naroda i građana bit će gurnut u zapećak, kao potrošna roba svakog oktobra u godini izbora. No, od oktobra do oktobra, sve između, od ekonomije i zdravstva, do preko puteva i vrtića, do države i državnosti stane u jednu riječ – kampanja.
Mazohistički i gubitnički, generacije Bosanaca i Hercegovaca već tri decenije životare u – kampanji. Kampanja je postala ključ kojom zatvaramo vrata zdravom razumu, napretku, rahatluku, u kampanji mrzimo komšiju, rođaka, brata, jer tad smo različita stranka. Malo nam je što smo getoizirani k’o posljednja evropska plemena, već se i unutar vlastitih plemena dijelimo, a podjele višestruko množimo kroz trodecenijsku kampanju koju živimo.
Niti u jednoj evropskoj državi nije se u posljednjih 30 godina rodilo toliko zastava i lidera kao kod nas. Svaka mjesna zajednica hoće svoju stranku i dio vlasti. Svaki papak bi u parlamentarnu klupu, jer osim ispijanja kafe ništa u životu naučio raditi nije. Mi smo jedina država u kojoj se socijalni slučajevi stavljaju na političke liste, kako bi popravili ekonomsku situaciju sebe i drugih.
“Bosna i Hercegovina je najljepša država svijeta, ali nigdje toliko zastava i političkih tenzija nisam vidio, niti sam Mađaru pored sebe mogao objasniti otkud tolike zastave na putu od Sarajeva do Banja Luke i od Mostara do Goražda”, ispričao mi je sinoć prijatelj iz Mađarske s adresom na Havajima Tvrtko Vujić.
Čovjek se već odavno, kao Mađar među Amerikancima cijepio i drugom dozom. Ja nisam ni blizu cijepljenja, kao ni milioni mojih sugrađana. A i šta će nam ta cijepljenja, kad imamo kampanje. Jer, u kampanji, ti moji sugrađani se prostituišu ispod svake cijene i po…. foru iznova i iznova. A onda, sjednemo na kafu i oni psuju predsjednika, parlament, državu, sanjaju o životu koji su prodali za 50 KM. I to je jedini novac koji su u nekoliko decenija svojih života uspjeli zaraditi.
Normalan čovjek upitat će se zašto sve to, a odgovor je u kampanji. Jer kampanja je vir, kolotečina koja rađa mržnju, netrpeljivost, odvojenost, komformizam, poniznost pred liderom svojim.
Zapitam se jesmo li mi zaslužili da imamo državu?
Kad u Rumuniji hoće donijeti nakaradan zakon 100 hiljada ljudi izađe na ulice. Zaustavi nakaradan zakon. Kad u Njemačkoj naprave pogrešku milioni izađu na ulice i natjeraju vlast da ispravi pogrešku. Kad Janša poželi biti kopija Hitlera, Slovenci izađu na ulicu. A Bosanci, Hercegovci? Pa mi imamo vlastitih Hitlera i progonitelja na pretek. A imamo li ulicu?
Nemamo. I zbog toga mi ne zaslužujemo bolju i uspješniju državu. Jer, u boljoj i normalnijoj državi ne plaćaju vam 50 KM da glasate, već glasate zato što volite državu, zato što je to red i zakon. U normalnoj državi radite da biste živjeli. U našoj državi plačete i kukate da biste preživjeli.
Proteklih mjesec i možda jače vidjeli smo kozmetički pokušaj protesta za nešto: Zahtjevi tih demonstranata bili poput zahtjeva mrtvozorniku da oživi tijelo. A šta bi to bili pravi protesti i koja bi vodilja morala pokrenuti bunt ugnjetavanih naroda i građana Bosne i Hercegovine?
Vodilja bi morala biti identična za sve, od Bihaća i Trebinja, preko Sarajeva i Banja Luke do Tuzle i Mostara. Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, ostalim i građanima DRŽAVA bi morala biti glavni motiv i pokretač za ustanak i pobunu. Za borbu! Jer, bez obzira šta i kako govorile plemenske poglavice, narod koji ostane bez države živjet će na vjetrometini, trpiti udarce i biti progonjen. Pogledajte narode poput Kurda i Palestinaca kojima su oduzeli države, kako danas žive. E isto bi tako prošli Srbi, Hrvati, Bošnjaci kada bi ih iščupali iz tijela bosanskohercegovačke države.
S druge strane, često se pitam zaslužuje li iko od pobrojanih naroda i građana državu. Jer, država nije apstraktna forma, ona je postojano biće koje poput svakog drugog bića traži zaštitu, sigurnost i održivost. A šta smo mi, narodi i građani Bosne i Hercegovine uradili za biće naše države.
Stoga, prije ove kampanje, koja će biti mnogo gora od svih koje smo živjeli kao kontinuitet pakla, potrudimo se da pokažemo državi da je želimo, da je trebamo i da je ne damo. A pokušavaju nam je oteti, uzeti. Pljačkaši kojima smo dali povjerenje za onih 50 KM da je čuvaju su je prodali na različite strane svijeta. Izrabljuju je i umaraju. Pitam se hoće li još dugo izdržati.
Zato, narodi i građani Bosne i Hercegovine vrijeme je da oživite duh države kojoj pripadate i koja pripada vama. To je jedino moguće borbom. Borbom protiv terora okupatora iz naših mahala, jer oni su gori nego svi vladari i sva carstva protiv kojih su se naši preci borili. Vrijeme je da državu vratimo sebi, vrijeme je da se za nju borimo, jer u suprotnom sami ćemo biti krivi ako bez nje ostanemo.
Jer svaka vlast otuđena od naroda je tuđinska i diktatorska vlast., prenosi Patria.
