Posle svih ratova, stradanja, koja su se dešavala na EX-YU prostorima da li nam je je ostalo išta osim sjećanja. A sjećanja bole. U Srebrenici se i ove godine u memorijalnom centru u Potočarima obilježava 26. godina od genocida nad Bošnjacima kada su bezumnim političkom i vojnim oligarsima u liku Radovana Karadžića i Ratka Mladića ali i svih drugih po komandnoj odgovornosti ubijena 8372. pripadnika Bošnjačkog naroda samo zato što su draugačijeg imena i vjere. I danas na ovaj dan mnoge od ovih duša nisu našle svoj smiraj i danas će neke od tih žrtava biti oplakane i pokopane u tišini molitve. Da li smo kao društvo naučili nešto i kako gledamo na ove tragične događaje naše bliže istorijske prošlosti. U koloni marša smrti prema svjedočenjima preživjelih Srebreničana koja je bila duga 10. km i koju je činilo ok 15.000 ljudi mnogi su otišli na put bez povratka.
Jula 1995., hiljade bošnjačkih porodica bilo je odvojeno od svojih muževa i djece od strane srpskih vojnih snaga pod komandom Ratka Mladića, poznatog kao „Bosanski kasapin“. Išli su u proglašene sigurne zone Ujedinjenih nacija, kako im je bilo rečeno, i Srebrenica uz Goražde i Žepu, bila je jedna od tri sigurne zone u istočnoj Bosni. Ujedinjene nacije i ostali politički i vojni zvaničnici prihvatili su srpsku priču da će se na temelju toga uspjeti postići mirovni sporazum. Ali Srbi su pokazali jasno da teže onome što je Radovan Kradžić otvoreno nazvao „etničkim čišćenjem“ bosanskih muslimana. Francuski general Filip Morion je dao sljedeće obećanje onima koji su se sklonuli u Srebrenicu: „Vi ste pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Nikada vas neću napustiti“. Svi znamo šta se dalje dešavalo ali ovaj grijeh ide na stranu Međunarodne zajednice i plavih šlemova koji su sve to nijemo posmatrali. Ali u isto vrijeme, Karadžić je rekao okupljenim Srbima da će kada srpska vojska uđe u Srebrenicu biti krvi do koljena. I to je upravo ono što se dogodilo. Takozvani mirovni pregovori su nastavljeni bez nade za Bošnjake, a Srpski plan osmišljen i proveden od strane predsjednika Slobodana Miloševića, Karadžića i Mladića išao daljim koracima zla na putevima stratišta i uništenja Bošnjačkog življa.
Memorijalni centar Srebrenica objavio je u martu ove godine sistematiziranu zbirku dokumenata pod naslovom Transkripti genocida – Genocide papers, koji pokazuju postojanje planova vlasti jednog dijela bosanskih Srba za podjelu Bosne i Hercegovine i počinjenje etničkog čišćenja i masovnih ratnih zločina. Zbirka, dostupna u online formatu kroz posebnu aplikaciju, predstavlja skup stenograma i prijepisa sjednica samozvane skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, uspostavljene 1991. godine, odnosno Narodne skupštine RS-a od 1991. do 1996. godine. Cilj objavljivanja zbirke je omogućiti istraživačima, naučnicima, organizacijama civilnog društva u regiji, medijima i svim zainteresiranima za istraživanje genocida jednostavan uvid u najvažnije odluke koje su prethodile genocidu i drugim zločinima. DAKLE GENOCID JE BIO PLANIRAN I SISTEMATSKI OSMIŠLJEN!!!
I dana su duboko podijeljenoj i polarizovanoj Crnoj Gori koja teži i želi da bude dio Evropske unije prisutni su konstantni negatori genocda u Srebrenici, oličeni u partijama nacionalističkog predznaka. Za njih to nije bio genocid ta strašna užasna riječ koja para uši svakog ko zna koje strahote sami taj izraz nosi sa sobom i u sebi. Negiranje genocida u Srebrenici je je najužasnji lični i politički čin koji može bilo koji pojedinac u Crnoj Gori da iskaže. A mnogo puta smo upravo takve stavove slušali i iz samo Crnogorskog parlamenta. Nikada se nisam mogao pomiriti sa tom činjenicom da postoje oni koji i dalje negiraju taj monstrouzno isplanirani zločin. Žalbeno vijeće Mehanizma za krivične sudove u Hagu potvrdilo je kaznu doživotnog zatvora bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću za genocid u Srebrenici, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti – progon, ubistva, deportaciju i druga nehumana djela prema civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Žalbe Mladića i njegove odbrane, da mu, između ostalog nije obezbijeđeno fer suđenje, u potpunosti su odbijene. Mladić je, prethodno, i prvostepenom presudom osuđen na doživotni zatvor, sa obrazloženjem da je „značajno doprinio izvršenju genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina počinjenih na teritoriji Bosne i Hercegovine.“
Čini mi se da je današnja savremena Crna Gora koja se nalazi u raljama aktuelne političke vlasti i vrhuške a oličena više u vjerskim nego političkim liderima veoma daleko od Evrope. Negiranje masakra i genocida u Srebrenici (bez obzira na usvojenu rezoluciji o Srebrenici) pogrešno prekrajanje i publiokovanje ovog bolnog perioda istorije Bošnjaka može samo da bude vrlo opasni nacionalistički pokušaj da Crna Gora kao multikulturana država bude i dalje duboko podijeljena pod vjerskim dogmatizmom fanatične SPC kao jednog od instrumenata zla u rukama nacionalista.
Teško je napisati više rijeći danas treba samo zaćutati i u tišini i miru pomoliti se za 8372. Bošnjaka ako ne možemo više možemo biti dostojanstveni i u bolu i u sjećanju. Jer nekada se i ćutanjem i jednom bolnom suzom kaže više nego sa hiljadu riječi.