Šta će odluka visokog predstavnika o negiranju genocida konkretno promijeniti u životima građana te na koji način će dugoročno utjecati na prilike u BiH?
Efekti odluke visokog predstavnika već se osjete. Retrogradne snage su dobile jasnu poruku da njihovo ponašanje neće proći bez posljedica. Sudeći po reakcijama zvaničnika iz entiteta RS, oni su bili gotovo uvjereni da će OHR nijemo i bespomoćno posmatrati kako vrijeđaju žrtve i izruguju se sa međunarodnim sudovima. Sada postaju svjesni zablude u kojoj su bili. Mehanizam međunarodne zajednice jeste trom, ali jednom kada se pokrene, on je izuzetno moćan i to vrlo dobro znaju u entitetu RS.
Građani su dobili mnogo. Situacija je već odavno bila postala nepodnošljiva. Ne treba zaboraviti da je u proteklih nekoliko godina, kada je riječ o odnosu prema zločinima, u bh. entitetu RS stanje postajalo sve gore. Iz faze negiranja genocida prešlo se u fazu otvorenog veličanja ratnih zločinaca, dodjele skupštinskih odlikovanja, postavljanja ploča na studentskim domovima, crtanja murala, itd. To se moralo zaustaviti, jer s obzirom na trend širenja te pojave pitanje je šta bismo imali za tri-četiri godine i da li bi se tada više išta moglo poduzeti kako bi se sačuvali stabilnost i mir.
Negiranje zločina utvrđenih pravosnažnim presudama i slavljenje osuđenih zločinaca nije samo pogrešan odnos prema prošlosti, već i potkopavanje budućnosti, jer ništa ne uništava povjerenje i ne slabi stabilnost i mir kao poricanje zločina i slavljenje zločinaca. Ovaj zakon predstavlja dašak svježeg zraka i pokazuje da je drugačije stanje u Bosni i Hercegovini moguće. On daje nadu da će ljudi u dogledno vrijeme moći živjeti u civiliziranom ambijentu, gdje će se žrtve poštovati, zločinci biti izvrgnuti osudi i gdje će se konačno moći otvoriti druge, pozitivnije teme, na zdravim temeljima.
Kako će se okončati “kampanja” u RS-u, koja je pokrenuta nakon Inzkove odluke te koliko će, prema vašem mišljenju, trajati blokade?
Od samog potpisivanja Dejtonskog sporazuma, praksa entiteta RS jeste da se opstruira njegova primjena. Zvaničnici RS-a su u prvim godinama nakon Dejtona odbijali doći u Predsjedništvo i druge institucije, ali na kraju su pokleknuli pred snagom Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Učešće u radu institucija nije nikakva usluga zvaničnika iz RS-a prema državi, već temeljna dejtonska obaveza. Ako žele da postoji entitet RS, zvaničnici tog entiteta moraju učestvovati u radu državnih institucija. Kršenje te obaveze jeste jednostrani pokušaj narušavanja Dejtona i to se nikada nije dobro završilo po entitet RS, a neće ni ovaj put. Ko ozbiljno i odgovorno razmišlja o Dejtonskom mirovnom sporazumu, treba dobro razmisliti šta to znači.
Milorad Dodik je na sjednici Vijeća sigurnosti otvoreno vrijeđao visokog predstavnika, a vidjeli smo šta se na kraju desilo s pločom na studentskom domu. To je važna lekcija.
Kako komentarišete najavljene izmjene Krivičnog zakona RS i donošenje odluke o neprimjenjivanju Inzkovih izmjena Krivičnog zakona BiH?
Inzkov zakon nije nikakav presedan, takav zakon postoji i u drugim državama. To je jedan logičan zakon kojim se štiti dignitet žrtava, sprečava širenje laži i uopće necivilizacijskog postupanja. Ono što je utvrđeno pravosnažnim sudskim presudama je istina, koja se mora poštovati, kao i odavati pijetet žrtvama.
Ne znamo još uvijek sadržaj zakona koji se priprema u RS-u, i možemo govoriti samo na osnovu najava. Iznošenje činjenica koje su utvrđene u pravosnažnim presudama međunarodnih i domaćih sudova, ne može biti kažnjivo ni po kakvim zakonima, pa ni po entitetskom zakonu.
Što se tiče odluke o “neprimjenjivanju” Inzkovog zakona, entitet RS nema ovlast da donosi odluku da li će se dio Krivičnog zakona BiH primjenjivati ili neće. Ustavni sud se ranije izjašnjavao, po apelaciji iz entiteta RS, o zakonima koje je donosio visoki predstavnik i utvrdio da su ustavni i da se moraju primjenjivati jednako kao i zakoni koje je donijela Parlamentarna skupština BiH.
Pravnik ste, kako će se Inzkove zabrane negiranja genocida provoditi? Koliko je to zapravo teško provesti u stvarnosti?
Krivični zakon ima preventivnu i represivnu funkciju. Mislim da je, u smislu preventivne funkcije, zakon ostvario snažne efekte samim donošenjem, a da će to biti još snažnije kada se otvore prvi postupci. Svaki pojedinac zna vrlo dobro da niko drugi, osim njega samog, na kraju neće trpjeti posljedice. Ne bih nikome preporučio da se busa u prsa pred državom i sudovima. Sasvim je sigurno da će biti procesuiran svako ko bude povrijedio zakon i niko ne treba očekivati da će biti izvan i iznad zakona. Osim preventivne i represivne funkcije, ovaj zakon će sasvim sigurno dovesti do katarze i promjene svijesti i u BiH i u regionu.
Predsjedništvo BiH je važan dio niza diplomatskih pobjeda naše zemlje u posljednjem periodu. Kako je došlo do svega toga te šta možemo očekivati u narednom periodu?
Nema sumnje da je u proteklom periodu ostvaren niz značajnih rezultata, kada govorimo o jačanju pozicije države. Političke snage, koje se bore za državu, su nesumnjivo u ofanzivi, a antidržavne snage su u defanzivi. Podsjećam da smo na samom početku mandata morali braniti usvojene zakone, bilo da se tiču zastave ili NATO puta BiH. Retrogradne snage su bile u određenom zaletu. Nakon nekog vremena ipak je došlo do zaokreta. Što se konkretno tiče aktuelne teme zabrane negiranja genocida, uložen je ogroman trud.
Na obraćanju u Generalnoj skupštini UN-a, zatim na posebnoj sjednici Vijeća sigurnosti, kao i na čitavom nizu međunarodnih foruma, govorio sam o šteti koju proizvode negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca i tražio reakciju međunarodne zajednice. Prošle godine, na komemoraciji u Potočarima, više od 40 svjetskih državnika, predsjednika, premijera i ministara vanjskih poslova poslalo je poruku o neprihvatljivosti negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. Jednostavno, upornim radom napravili smo akumulaciju pritiska koji nije mogao ostati bez rezultata i mislim da je to pravi okvir da nastavimo borbu, kako bismo izgradili funkcionalnu državu u kojoj će biti normalno da se donose zakoni kakvi važe u civiliziranom svijetu. piše “Klix“.
