Paloš sa suprugom Zeminom već više od 20 godina živi u blizini vodopada Kozice, gdje preživljavaju od prirode, a u svom domaćinstvu još uvijek nemaju struju.
Vlašićki Robinzon je govorio o životu na selu, vlašićkom siru, važnosti boravka u prirodi, ali i vlastitom, za ovo vrijeme neobičnom, načinu života. Govorio je i o uzgoju koza, dobrobitima koje donosi kozije mlijeko, iako je njihov broj morao smanjiti sa 200 na samo 10 zbog smanjene potražnje. prneosi “Klix“.
Da bi bilo dostupnije svima Paloš ističe da je potrebna veća količina, ali da to nije moguće jer se “uništava sva stoka” i da se ljudi sve manje bave stočarstvom. Upozorio je i da bi, ako se ovakav trend nastavi, mogli ostati i bez prepoznatljivog Vlašićkog sira, jer se tek nekolicina bavi proizvodnjom.
Ramiz ističe da bi se preko svega moglo preći da ljudi bar cijene trud i tradiciju koju predstavlja proizvodnja prerađevina od kozijeg mlijeka.
“Nema bez sela života”, istaknuo je Ramiz te poručio da se u bosanskohercegovačkim ruralnim područjima još uvijek koriste prirodni načini proizvodnje za razliku od razvijenijeg dijela svijeta gdje se uveliko koriste raličite hemijske tehnologije.
Kritikovao je materijalizirani svijet gdje je trgovina na prvom mjestu kazavši da je “život kladionica” te kako se sve jako brzo može preokrenuti. Istaknuo je sebičnost ljudi te kako ne misle na buduće generacije bezrezervno koristeći prirodne resurse.
“Mi nismo svjesni koliko nam priroda znači. Mi se ne možemo kretati bez nje. Mi smo direktno povezani s njom, ali priroda danas je krnjava. Malo joj dajemo”, kazao je Paloš.
Komentarišući kako ljudi tretiraju prirodu zaključio je da se “ne bi trebali čuditi ako bude padao led veličine tikve” ili temperature budu “pržile sve” jer priroda više ne funkcioniše kao ranije.
